Međimurske pjesme Mirko Švenda Žiga zavolio je kao dječak. Dok je mami pumpao vodu da ona ispire veš, slušao ju je kako pjeva te starinske napjeve. Kad je radila na zemlji, hodao je za njom i upijao, kaže, taj božanstveni glas. Na tim praljama i teškom radu, ti su mu se napjevi uvukli pod kožu. Zapjevao ih je 20 godina poslije.
- Prvi nastup imao sam s 14 godina u krčmi svoga brata. S desnom nogom u gipsu, jer mi je u školi pala klupa na nju, svirao sam bubnjeve - kaže Žiga.
Rodio se kao deveto dijete i već pri porođaju, kao velika beba, namučio majku. Čim je zaplakao, doktor Franin joj je rekao: "On će biti pjevač!" Taj isti liječnik, 40 godina poslije, došao je na njegov koncert, stisnuo mu ruku i ispričao priču o prvom plaču. A profesorica zemljopisa, predmeta što ga nekad baš nije volio učiti, danas ima sve novinske isječke o njemu. Iako je bio zaljubljen u violinu, nikad je nije zasvirao. Išao je na satove harmonike i nije mu se dalo učiti, onako školski, notu po notu. Naučio je svirati po sluhu, no profesorici se to nije svidjelo.
- Nismo se mogli dogovoriti da učim svirati po notama, pa sam prestao odlaziti na satove - govori.
Njegova profesionalna karijera počela je ulaskom u prateći bend Tomislava Ivčića. Prepoznao ga je i rekao da će mu pripremiti ploču, no dogodila se nesreća. Sam je obrađivao međimurske pjesme, napravio ih moderno, s klavijaturama, bas gitarom i bubnjevima što je u to vrijeme bilo strašno.
- Profesori su mi govorili: "Što si to napravio?", a sada se vidi da sam bio 10 godina ispred svog vremena. Taj prvi album otišao je u više od 50 tisuća primjeraka - kaže Žiga.
Ne voli ići na festivale ako nema dobru pjesmu. Lani se na Doru prijavio zbog Miroslava Škore.
- Nazvao me i ponudio da pjevam njegovu pjesmu. Otpjevao je dva takta, a ja rekao: "Miro, uzimam". Kad bih mogao birati brata, bio bi to Miro Škoro. Prekrasan čovjek - kaže Žiga.
Pred njim je skori koncert u Lisinskom na kojemu će ugostiti upravo Škoru i klapu Cambi. Do kraja mjeseca na tržištu bi se trebao pojaviti i "Pleh, struja, žica", osmi Žigin album. Do tada svaki trenutak provodi u društvu 10-mjesečnog unuka Matije.
- Mali je rođeni glumac. Lud sam za njim i branit ću ga kad padne u prve nevolje, kad krenu svađe s roditeljima. U meni će uvijek imati zaštitu. Jako sam ponosan kako sam odgojio svog sina Alena, a kad vidim njega s Matijom u naručju, sav se raznježim - završava Žiga.
Kao klinac sam bio nestašan, pravi fakinček. Jednom sam rekao profesorici da će se Jugoslavija raspasti i onda su me izbacili iz pionira. Kako sam uvijek pjevao prvi, a iza mene razred, nisu znali tko će im biti glavni vokal na priredbi, pa su me ponovo uzeli u pionire. Uvijek sam bio dobar đak, ali predmeti koji su se baš morali učiti, nisu mi bili dragi. I onda sam mislio da se ništa u životu ne mora.
Izvorni razvoj jedne ličnosti i subjekta u svome hodu. N eka je samo dugovječno i srećno, ali i sa još punooooo unučića, koji imaju od koga naučiti čitati svoje gene. SRETNO !