Žarko Potočnjak - vrstan komičar koji je morao igrati tragičare

Iako ga mnogi prepoznaju po ulogama u Histrionu gdje svako ljeto nasmijava Opatovinu, kao Žicara iz “Nad lipom 35” ili kao Božu Hajduka u telenoveli “Najbolje godine”, Žarko Potočnjak za sebe kaže da ga komične uloge cijeli život zaobilaze, a u duši on jest – komičar.

– U filmu nikad nisam dobio poštenu komičnu ulogu. Prisjetimo se samo zadnjih, filmova “Pjevajte nešto ljubavno”, ili “Duga mračna noć”... Sve teške i tragične uloge, očevi koji ubijaju djecu ili pak neprijatelje svoje djece – govori.

Na televiziji je, kaže, dobivao komičnije uloge, ali ne u opsegu koji je htio pa si i danas povremeno dopusti bijeg "na estradu".

Gluma je od malih nogu išla s njime kroz život. Od prvih školskih predstava kojih jedva da se sjeća, preko upisa na Akademiju iz mladenačke znatiželje, do današnjih dana. Žarko je lani proslavio 40 godina glumačke karijere, a iza njega je zavidan opus. Od 25 filmova u njih deset igrao je glavnu ulogu, glumio je u osam TV serija, nebrojeno TV drama, a u kazalištu, u 40 godina rada, bilježi oko 150 kazališnih premijera. Prvi angažman dobio je u Gradskom kazalištu Komedija.

– Tamo sam morao pjevati, plesati, mačevati se, a bio sam jako mršav i gibak tako da sam mogao činiti čuda. Pojava mjuzikla dovela je do toga da su karte za Komediju bile rasprodane godinu dana unaprijed. Bilo je to razdoblje kad su se radili sjajni mjuzikli i rock-opere, “O’Kaj”, “Jalta, Jalta”, “Gubec-beg”... a onda sam otišao u Gavellu, u kojoj sam proveo najljepše godine svog života – govori.

Iz tog razdoblja pamti kvalitetne predstave, česta druženja sa svojom ekipom, a nakon 18 nezaboravnih godina uslijedio je poziv Georgija Para da prijeđe u zagrebački HNK. Velikoj, nacionalno značajnoj pozornici nijedan glumac ne može odoljeti, ali se s tadašnjim ravnateljem Gavelle Krešom Dolenčićem dogovorio da to bude na samo dvije godine. U HNK, gdje ima status doajena, ostao je do danas.

– Kad sam se trebao vratiti u Gavellu, vidio sam da od one stare ekipe više nema nikoga, a u HNK sam stekao nove prijatelje. U Gavellu su došle mlade generacije, nisam se imao kome vratiti – prisjeća se Žarko.

Nakon toliko godina uspješnog bavljenja glumom profesiju ne bi mijenjao, a glumački opus na kojemu mu mnogi kolege zavide ima i drugu stranu koje se Žarko zbog ludog ritma rada brzo morao odreći.

– U glumačkom je društvu prekrasno napiti se, no nakon samo pet godina “tempa” morao sam takav život svesti na nulu. Ipak, kad bih imao manje posla, priuštio bih si malo zabave.