Neke pjesme nastaju iz potrebe da se sačuva ono što vrijeme ne može vratiti. Jedna od njih je "Još dobro je" Tučepke Romane Lalić Pejković, snažna i emotivna posveta njezinu ocu, s kojom će se predstaviti na 29. Dalmatinskoj šansoni u Šibeniku. Pjesma je istovremeno posvećena i svim oboljelima od progresivne supranuklearne paralize (PSP) i njihovim obiteljima, noseći poruku podrške i razumijevanja. Romanin otac bio je snažan čovjek, stasom i glasom, a upravo je od njega naslijedila svoj snažan vokal. Prvi znakovi njegove bolesti pojavili su se godinama prije dijagnoze. Govor mu je postajao sve sporiji, počeo je često padati, a koraci su mu postajali sve teži.
"Dugo je trajalo dok nismo dobili točnu dijagnozu koja na žalost nije bila nimalo lijepa. Ocu je dijagnosticiran PSP (progresivna supranuklearna paraliza), neizlječiva bolest. To je izrazito rijedak poremećaj pokreta koji spada u skupinu atipičnog parkinsonizma, statistika kaže da je 1 do 6 oboljelih na 100 000 stanovnika", pojašnjava glazbenica.
"Nije lako gledati kako voljena osoba polako nestaje. Moj tata na kraju više nije mogao govoriti, a to je ono zadnje što ostaje kad ruke i noge izdaju. U pjesmi sam poželjela da opet vikne, pa makar od ida, od ljutnje, da opet sve bude dobro. Po tom stihu je i sama pjesma dobila ime", poručila je Romana o pjesmi koja je nastala u obiteljskoj kuhinji jedne večeri prije nekoliko godina, dok joj je otac još bio živ.
"Sjedila sam u kuhinji i nešto pisala, a on je ušao. Gledala sam ga, a riječi i melodija su same potekle. Zapravo sam svoje osjećaje prenijela na papir i kako je tad izašla iz mene više se nije mijenjala", pojasnila je i priznala da joj je dugo trebalo da odluči što će s pjesmom.
"Dogodio se život i sve što nosi sa sobom. Nakon tatine smrti trebalo je vremena da se emocije slegnu. Zapravo nisam znala mogu li ja to iznijeti, ne pjevački već psihički, jer je emocionalno za mene iznimno teška", dodaje glazbenica. Kada je izašao ovogodišnji natječaj za festival Dalmatinska šansona u Šibeniku, čekala je zadnji tren, a onda odlučila: "Sad ili nikad!"
Glazbu i stihove potpisuje sama Romana Lalić Pejković, dok je za aranžman i produkciju zaslužan Hrvoje Domazet. Vokal je sniman u splitskom studiju Deva pod vodstvom Dade Marušića, a u nastanku pjesme sudjelovali su i Romanini rođaci Ivan i Luka Srzić, koji su odsvirali bas gitaru i bubanj.
Posebnu priču nosi spot redatelja i montažera Matka Petrića, a uz njega na snimanju je sudjelovao i Jovica Kozlica. "Spot je sniman u našoj staroj obiteljskoj kući u zaseoku Postup. U toj kući je moj otac provodio svaki slobodan trenutak i bio je za nju posebno vezan, kao i moja sestra i ja. Njegov duh je još uvijek u svakom kamenu, svakom stablu zaseoka", kaže Romana.
Za kraj, glazbenica poručuje: "Voljela bih da ova pjesma 'Još dobro je' sačuva sjećanje na mog oca i njegovu priču, ali i da pronađe put do svih onih koji prolaze kroz slične životne situacije. Ako u njoj netko prepozna vlastitu priču, pronađe djelić utjehe ili barem osjeti da u svojoj borbi nije sam, tada će ova pjesma imati još veći smisao. Ovo je za mog tatu, za sve oboljele od progresivne supranuklearne paralize i za njihove obitelji."