Glazbenica Indira Levak, poznata po svojoj nevjerojatnoj energiji i prepoznatljivom vokalu, prije samostalnih nastupa bila je članica grupe Colonia, a pjevala je i prije nego što je postala dio ove grupe. Sada se u javnosti pojavila snimka pjevačice iz 90-ih. Tada je nastupala s grupom 'BIS', a video koji kruži izvedba je pjesme 'Oda HDZ-u'. Pjevačica u tom videu vrlo je mlada te njeguje drukčiji imidž nego danas, zbog čega se teško prepoznaje. Na snimci svira klavijaturu i pjeva, a odjevena je u crnu haljinu. Njezina duga tamna kosa je raspuštena, a djeluje vrlo energično kao što je to i danas. Video se ovih dana širi društvenim mrežama nakon što su ovog vikenda pojedinici prozvali Indiru zbog nastupa u Banja Luci. Pjevačica je tome posvetila i status na Instagramu:-
- Vidim da se u proteklih par dana podigla prašina oko mog nastupa građanima Banja Luke na otvorenju Banjalučke rive, pa evo da se ukratko očitujem jer se neke stvari pogrešno tumače!
Pjevale smo Neda Ukraden i ja građanima Banja Luke kao što pjevam u mnogim gradovima u regiji, gradonačelnik se popeo na stage samoinicijativno kao i mnogi načelnici i gradonačelnici u sličnim prigodama! Svijet voli pobjednike je pjesma koju svi vole u regiji..! Nije bilo nikakvih neprikladnih obilježja, znakovlja ili bilo kakvih ispada na nacionalnoj osnovi, niti bih si ja tako nešto dopustila..!!! Nikada nisam etiketirala svoju publiku po boji kože, seksualnoj orjentaciji ili drugačijoj vjeroispovjesti. Moj posao je zabaviti ljude, ako u tome još uspijem pomiriti različitosti i širiti ljubav nitko sretniji od mene! Poruka svima koji su ovo iskoristili da se okome na mene raznim insinuacijama poštujem svoj narod, znam svoj identitet i volim svoju zemlju, što sam nebrojeno puta i dokazala!
Volim vas sve ❤️
Podsjetimo, Indira je nedavno progovorila o svom životu prije glazbe. Tako je otkrila da je četiri godine radila u državnoj upravi. O tom razdoblju, ali i odluci koja joj je promijenila život, govorila je u novom podcastu "Nema labavo by IN magazin".
"Kad te roditelji odmalena uče da u životu moraš imati siguran kruh, ja sam išla tim putem. To sam imala na umu i zaposlila sam se u državnoj upravi. Paralelno sam aktivno pjevala u nekim bendovima i, naravno, moja najveća strast bila je glazba, ali ovo je jednostavno bila egzistencija", prisjetila se.
Na samostalan život navikla se vrlo rano. Roditeljski dom napustila je s otprilike 18 godina, a od tada je morala sama brinuti o novcu, stanovanju i svemu što svakodnevni život nosi. "Ako hoćeš jesti, moraš to sama stvoriti. Ako si želiš nešto kupiti, moraš to sama stvoriti", ispričala je. U državnoj upravi, kaže, nije imala razloga za nezadovoljstvo. Imala je odlične kolege, ali i šefa koji je prepoznao koliko joj glazba zapravo znači. Problem je bio u tome što je sve teže uspijevala uskladiti posao s putovanjima iz Slavonije, probama i koncertima. Tada je uslijedio potez koji joj je mogao potpuno promijeniti život. Šef joj je ponudio šest mjeseci neplaćenog dopusta kako bi pokušala ostvariti svoj san. Ako ne uspije, poručio joj je, uvijek se može vratiti.
Indira je odlučila riskirati. Spakirala je jedan kovčeg i krenula u Zagreb, grad u kojem, osim kolege iz benda, praktički nije poznavala nikoga. Nije stigla s velikim očekivanjima ni planom o slavi – njezin tadašnji san bio je puno jednostavniji. "Jedino o čemu sam sanjala bilo je: 'Samo da imam jedan koncert mjesečno da mogu platiti podstanarstvo'", priznala je. Pronašla je stan i počela ispočetka. A kada bi je svladala usamljenost, pomagala si je na vrlo jednostavan način. Uzela bi novine, sjela na tramvaj i otišla u kafić, gdje bi razgovarala s konobarima. "Oni su mi bili najbolje društvo", otkrila je.
Nije joj bilo lako. Financijska neizvjesnost, novi grad i činjenica da ondje gotovo nikoga nije poznavala bili su svakodnevni izazovi. Ipak, jedna joj se mogućnost nikada nije činila prihvatljivom – odustajanje. "Nikada mi odustajanje nije bilo opcija. To kod mene ne postoji", poručila je. Upravo je takav pristup, kaže, obilježio i brojne druge odluke u njezinu životu. Uglavnom je vjerovala vlastitom instinktu – najprije bi poslušala srce, a tek potom razmišljala o posljedicama svojih odluka.
Mogla je zaustaviti pjesmu i reči Stanivukoviću da siđe.... Da se Šešelj popeo na binu ona bi i njemu pjevala.. Indira je pogriješila i trebala je priznat...Ovako inateči se samo sebi štetu radi