Nakon četrnaest godina stanke, General Woo i Target rasprodanim povratničkim koncertom u Domu sportova potkraj prošle godine i izdanjem remasteriranog kultnog albuma “Čovječe, ne ljuti se” oduševili su publiku.
Nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji glazbenika godine. Koliko vam to znači?
Osobno nisam pobornik glazbenih nagrada, no ova je drukčija nagrada i OK mi je.
Zbog čega niste pobornik glazbenih nagrada?
Kao što sam rekao, ne uzbuđuju me glazbene nagrade, ne sudjelujem u nominacijama već pet godina na moj zahtjev. To je sve u dogovoru s izdavačkom kućom koja izdaje moje solo-albume. Tram 11 je druga priča jer tu je moj kolega Target i naš diskograf Menart pa onda iz poštovanja prema svima njima sudjelujem u nagradama struke. Ne bih htio da me se krivo shvati i pomisli da mislim da nagrade nisu dobre, jednostavno meni malo znače, ali podržavam sve kojima znače puno. Jednom smo kao Tram 11 dobili Crnog mačka pa mi je možda ta najdraža jer je jedina.
Nakon četrnaest godina stanke s Targetom ste održali veliki koncert u Domu sportova za koji se tražila karta više. Koji trenutak s koncerta najviše pamtite? Kakvi su vas osjećaji obuzeli?
Sigurno ću pamtiti to kako je vijest o koncertu eksplodirala kao atomska bomba, a onda brzinu prodaje karata. Osim što smo bili u neku ruku nervozni zbog treme, bilo nam je super. Nakon prve stvari bilo je nevjerojatno dobro, energija, pozitiva, kad devet tisuća ljudi repa zajedno s nama... Vrhunski osjećaj.
Potkraj godine izdali ste remasterirani kultni album “Čovječe, ne ljuti se”. Je li vas iznenadio toliki interes publike?
Reizdanje albuma “Čovječe, ne ljuti se” potez je stoljeća! Tog albuma nije bilo u prodaji više od deset godina pa je cijena CD-a ako ga nađete u oglasima ili određenim stranicama na netu dostizala do dvjesto eura. Sada možete kupiti taj album s bonus CD-om s našim remiksevima i demo snimkama. Najviše me razveselio izlazak albuma na dvostrukom vinilu, prvi put. Vinili su se skoro rasprodali i veseli me činjenica da puno naših fanova ima gramofon doma.
Album je izdan 1999. Jeste li i u jednom trenutku vjerovali da stvarate antologiju, i, kako ste sami, rekli “bibliju”?
Na kraju tako ispada – da je taj album hip-hop biblija Hrvatske i širih prostora. Kako publici tako i akterima na sceni. Nama još nije jasno kako smo tako zrelo razmišljali prije dvadeset godina, mislim na tekstove i teme pjesama.
Neki tvrde da je bio proročki. Slažete se s tim?
Pjesme su još uvijek aktualne, valjda je to proročki.
Ginu li budale za ideale?
U redu je poginuti za svoje ideale, ali ne za ideologije. Pogotovo one propale kao komunizam, socijalizam, nacional-socijalizam, fašizam itd.
Događa li vam se da vam prilaze neki novi klinci, zaljubljenici u hip-hop kojima ste uzor?
Klinci su super, ima ih puno koji otkrivaju naše albume i pjesme. Osjeti se to poštovanje prema nama i vidi se da osjećaju tekstove i pjesme.
S kolegom Targetom započeli ste sjajnu priču s Tram 11. Jeste li razmišljali da nastavite tamo gdje ste stali?
Nastavljamo suradnju na novom albumu Tram 11. Nakon Doma sportova odlučili smo koncertno nastupati dalje kao Tram 11. Svoje solo stvari ostavio sam u stanju mirovanja.
Kad stvarate danas, drže li vas isti oni mladenački ideali?
Danas nas ne zanimaju teme koje su nas zanimale s devetnaest godina. Ostali su isti problemi, samo nove priče. Kad smo u studiju, nabrijani smo kao prije 20 godina.
momci smanjite malo dozivljaj, pregazilo vas je vrijeme