Američki pjevač, tekstopisac i višestruko nagrađivani kazališni skladatelj Duncan Sheik preminuo je ovog četvrtka u 56. godini života od posljedica srčanog udara, potvrdila je za The New York Times njegova majka Suzanne Sheik. - Duncan je bio otac, suprug, sin, brat i prijatelj - stoji u službenom priopćenju obitelji. - Pamtit ćemo ga po osjećajnosti, duhovitosti, inteligenciji i duhovnoj dubini kojom je obogaćivao živote onih koji su ga poznavali i voljeli. Duboko smo zahvalni na ljubavi koju su iskazali njegovi obožavatelji, prijatelji, suradnici i umjetnička zajednica. Njegova glazbena ostavština nastavit će nadahnjivati buduće naraštaje. Duncan je preminuo sinoć, okružen ljubavlju - napisali su. Prethodno je u javnosti objavljeno da glazbenik prolazi kroz iznimno teške zdravstvene trenutke. Prema službenom priopćenju koje je njegova obitelj u srijedu kasno navečer podijelila na njegovom službenom Instagram profilu, 56-godišnjeg glazbenika su hospitalizirali i nalazio se pod strogim liječničkim nadzorom.
U emotivnoj poruci upućenoj javnosti i brojnim obožavateljima, obitelj je potvrdila da je glazbenik primao svu potrebnu medicinsku skrb te da je njegovo stanje kritično, ali stabilno. Iz poštovanja prema njemu i cijeloj obitelji, u priopćenju je strogo naglašeno kako se nikakvi dodatni medicinski detalji o prirodi njegove bolesti, niti o točnim razlozima zbog kojih je došlo do ove zaista ozbiljne situacije, neće iznositi u javnost u ovom trenutku. Obitelj je uputila iskrenu molbu medijima i obožavateljima za potpunim razumijevanjem i privatnošću tijekom ovog nevjerojatno teškog razdoblja, obećavši pri tome da će sve relevantne informacije i nova izvješća podijeliti s javnošću isključivo kada za to dođe prikladno vrijeme. Zahvalili su svima na dosadašnjoj podršci i ljubavi koja im neprestano pristiže sa svih strana svijeta. Neimenovani izvori s izravnim saznanjima potvrdili su za poznati portal TMZ kako se cijenjeni glazbenik nalazio u jednoj od njujorških bolnica.
Pažljiviji pratitelji njegovih brojnih aktivnosti na društvenim mrežama mogli su primijetiti da se glazbenik već tjednima bori sa stanovitim zdravstvenim problemima, iako apsolutno ništa nije upućivalo na to da bi cijela situacija mogla eskalirati do po život opasnog i sasvim kritičnog stanja. Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, Sheik je u više navrata putem svog Instagram profila objavljivao seriju fotografija iz svog bolničkog kreveta u New Yorku, suptilno dajući do znanja da prolazi kroz dugotrajan i iscrpljujući proces medicinskog oporavka.
Njegove rane objave isprva su odisale blagim optimizmom i tipičnom umjetničkom melankolijom. Tako je dvadesetog kolovoza uz jednu poprilično sjetnu fotografiju napisao kako bi radije bio kod kuće i stvarao novu glazbu, ali da malo introspekcije i dubljeg razmišljanja zapravo i nije toliko loša stvar, šaljivo dodavši da iznimno dosadni boravci u bolnici ipak imaju i neke svoje neobične prednosti, potpuno izvan onih najočitijih. Njegov dotadašnji ton postao je ipak nešto nestrpljiviji i umorniji početkom mjeseca rujna. Šestog rujna objavio je ispriku zbog previše autoportreta na svom profilu, jasno istaknuvši kako mu je i dalje beskrajno dosadno u bolničkim hodnicima. Posljednja osobna objava prije dramatičnog priopćenja njegove uže obitelji osvanula je sedmog rujna, kada je prilično optimistično najavio da će iz bolnice izaći za samo šezdeset sati. Nažalost, taj se plan očito nije ostvario, a njegovo se zdravstveno stanje u međuvremenu drastično pogoršalo, što je dovelo do trenutne kritične situacije o kojoj danas iscrpno izvještavaju baš svi vodeći američki i svjetski mediji.
Ime Duncana Sheika prvi je put snažno odjeknulo globalnom glazbenom scenom sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. U to je vrijeme, kao iznimno talentirani indie pjevač i inovativni kantautor, donio prijeko potrebno osvježenje na tadašnju pomalo ustajalu pop-rock scenu. Njegov apsolutni umjetnički i komercijalni proboj dogodio se 1996. godine s izdavanjem monumentalnog debitantskog singla koji je bespovratno obilježio cijelu jednu generaciju slušatelja. Pjesma pod nazivom "Barely Breathing" postala je apsolutni i nevjerojatni radijski hit koji se mjesecima suvereno zadržavao na samom vrhu uglednih Billboardovih ljestvica, ostavši zabilježen kao jedan od daleko najdugovječnijih hitova tog čitavog desetljeća na brojnim radijskim postajama. Njegova melankolična, ali istovremeno ritmična i pjevna melodija u savršenoj kombinaciji s iznimno specifičnim vokalom donijela mu je ne samo željeni komercijalni uspjeh, već i zaista velika te bitna priznanja glazbene struke.
Upravo zbog te legendarne pjesme zaradio je iznimno prestižnu nominaciju za najcjenjeniju glazbenu nagradu Grammy u kategoriji za najbolju mušku pop vokalnu izvedbu daleke tisuću devetsto devedeset i osme godine. Iako je tijekom svih narednih godina marljivo izdao još nekoliko iznimno hvaljenih i kritički priznatih studijskih albuma, Sheik je s vremenom sve jasnije shvaćao da ga format klasične i predvidljive pop zvijezde sve više sputava te je počeo intenzivno tražiti neke nove načine za svoje dublje i daleko kompleksnije umjetničko izražavanje, što ga je u konačnici sasvim prirodno odvelo u potpuno drugom, kazališnom smjeru.
Njegov hrabri prijelaz iz svijeta popularne komercijalne glazbe ravno u nepredvidljive kazališne vode vrlo se brzo pokazao kao jedan od najpametnijih, najhrabrijih i uvjerljivo najuspješnijih umjetničkih zaokreta u cjelokupnoj modernoj povijesti modernog američkog glazbenog kazališta. U dugogodišnjoj i plodonosnoj suradnji s iznimno talentiranim tekstopiscem Stevenom Saterom, Sheik je godinama mukotrpno radio na razvoju nečega što će uskoro, sasvim zasluženo, postati pravi globalni kulturni fenomen. Riječ je o sada već legendarnom mjuziklu "Spring Awakening", koji je svoju povijesnu premijeru uspješno doživio dvije tisuće i šeste godine. Ovo iznimno hrabro i provokativno djelo, mudro temeljeno na istoimenoj njemačkoj drami iz devetnaestog stoljeća koja se bez cenzure bavi neizbježnim buđenjem adolescentske seksualnosti i teškom represijom u strogom društvu, doslovno je preko noći zapalilo cijeli Broadway. Sheikova sirova, nevjerojatno emotivna i beskrajno energična rock glazba savršeno se stopila s iznimno teškim, mračnim temama ove predstave. Mjuzikl je te impresivne godine doslovno pomeo apsolutno svu konkurenciju osvojivši nevjerojatnih osam najprestižnijih kazališnih nagrada Tony, redom uključujući i onu najvažniju nagradu za najbolji originalni rezultat te nagradu za najbolju kazališnu orkestraciju, a obje su nagrade pripale upravo ponosnom Sheiku. Osim što je nepovratno redefinirao viziju i standarde kako bi jedan moderni rock mjuzikl zapravo trebao izgledati i zvučati, revolucionarni "Spring Awakening" poslužio je kao savršena i najbrža moguća odskočna daska za brojne mlade i neotkrivene talente. U originalnoj kazališnoj postavi posebno su briljirali tada posve nepoznati mladi glumci poput Jonathana Groffa te nevjerojatno talentirane Lee Michele.
Prema detaljnim izvješćima medija poput uglednog portala Deadline, Sheik se nalazio u završnim i najosjetljivijim fazama napornih priprema za skoro veliko otvaranje svog potpuno novog autorskog mjuzikla provokativnog naslova "Memoirs of Amorous Gentlemen". Riječ je o iznimno dugo iščekivanoj adaptaciji kultnog grafičkog romana hvaljene i popularne japanske autorice Moyoco Anno, za koji je talentirani Sheik ponovno posve samostalno napisao cijelu složenu glazbenu podlogu. Pretpremijerne izvedbe ovog sasvim novog i drugačijeg mjuzikla bile su vrlo precizno zakazane za 25. rujna u potpuno novom, impresivnom kazališnom prostoru unutar poznate manhattanske četvrti Chelsea, i to uz ranije dogovoreno veliko i pompozno službeno otvaranje predviđeno za 15. listopada. Ovu zaista uzbudljivu glumačku postavu trebala je predvoditi nevjerojatno talentirana mlada glumica Sophia Anne Caruso, a sama predstava na velika je vrata trebala konačno obilježiti Sheikov trijumfalni i iščekivani povratak na kazališne daske s potpuno novim, svježim i originalnim glazbenim materijalom.
Javno se očekivalo da će dugo najavljivane pretpremijerne izvedbe započeti točno krajem studenog, točnije 27. studenog, pod iznimno strogom i vizionarskom redateljskom palicom izuzetno talentirane i nagrađivane redateljice Danye Taymor, koja je nedavno stekla uistinu velika kritička priznanja i pohvale za svoj dosadašnji impresivni redateljski rad. Iako se glavni produkcijski tim obaju mjuzikala još uvijek nije posve službeno oglasio, evidentno je da je cijela bliska i povezana njujorška kazališna zajednica trenutačno čvrsto obavijena neizmjernom tugom. Od svih društvenih mreža do mračnih i uskih kazališnih kuloara, tople poruke iskrene podrške i molitve neumorno pristižu sa svih strana svijeta.