Prije točno 18 godina, 23. listopada 2008., u 18 sati i 22 minute, snažna detonacija potresla je središte Zagreba. U dvorištu zgrade tjednika Nacional u Palmotićevoj ulici eksplodirala je bomba postavljena na skuter, pri čemu su ubijeni osnivač tjednika Ivo Pukanić i njegov kolega, direktor marketinga Niko Franjić. Silina eksplozije bila je tolika da je Pukanićev Lexus pretvorila u hrpu smrskanog metala, a oštećene su i okolne zgrade. Prizor koji je uslijedio šokirao je javnost, a tadašnji premijer Ivo Sanader poručio je: "Nećemo dozvoliti da Hrvatska postane Beirut". Dužnosnici USKOK-a atentat su poslije opisivali kao "najsnažniji nasilni čin u povijesti naše države".
Uslijedila je opsežna policijska akcija kodnog imena "Balkan Express", koja je rezultirala uhićenjima osumnjičenih za sudjelovanje u atentatu. Kao organizator zločinačke skupine označen je Robert Matanić, dok je Željko Milovanović osuđen na 40 godina zatvora kao neposredni izvršitelj atentata, odnosno osoba koja je aktivirala eksploziv.
Dok je javnost godinama pokušavala rasvijetliti sve okolnosti brutalnog ubojstva, njegova kći Sara Pukanić morala je pronaći vlastiti put nakon obiteljske tragedije. Prije dvije godine, u dokumentarnoj seriji "Dosje Jarak", prvi je put otvoreno govorila o gubitku oca i životu koji je uslijedio nakon njegove smrti. Iako je krenula očevim stopama i upisala novinarstvo, s vremenom se okrenula fotografiji i umjetnosti, u kojima je pronašla vlastiti izraz.
Godine 2022. u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici predstavila je samostalnu izložbu "Tog su dana svi u kući bili sretni", posvećenu pokojnim roditeljima. Bila je to njezina druga samostalna izložba, kroz koju je osobnu obiteljsku priču pretočila u umjetnički rad. Sara je tada bila studentica fotografije na Akademiji dramske umjetnosti, a osim o umjetnosti, progovorila je i o odrastanju bez roditelja. Oca je izgubila prije 18 godina, a četiri godine poslije preminula je i njezina majka Mirjana Jusup Pukanić.
"Odrastam sama od 17. godine, živim sama, imam tatinu sestru koja mi je kao roditelj, ali nismo nikada živjele zajedno. Oduvijek sam željela živjeti sama, a nakon što se dogodilo sve s mojim roditeljima, mislim da sam se naučila živjeti sama. To mi je normalno. Ostvarila sam samostalnost, a mislim da me ta samoća učinila u neku ruku sebičnom. Ne štetim drugima time, ali pokušavam sebe u nekim situacijama stavljati na prvo mjesto", priznala je Sara.
Otkrila je i da se često pita što bi njezin otac mislio o njezinu radu i fotografijama koje danas stvara.
"Često puta razmišljam i zanima me što bi on rekao na moje fotografije, kako bi ih on komentirao. To me jako zanima", kazala je. Oca se, dodala je, sjeća s mnogo ljubavi i topline.
"Sjećam ga se kao jedne vanserijske osobe, vjerojatno ga ja previše idealiziram, ali bio je stvarno poseban, ne samo zato što je bio moj tata. On je osoba koja me uvijek znala nasmijati i s njim je uvijek bilo superzabavno", prisjetila se.
U međuvremenu je Sara pronašla sreću i na ljubavnom planu. Prije godinu dana, 18. listopada, udala se za dugogodišnjeg partnera, glumca Marka Kasala. Fotografije s njihova jesenskog vjenčanja podijelili su i uzvanici na Instagramu, otkrivajući djeliće svečane atmosfere. Sara je za tu prigodu odabrala asimetričnu haljinu u boji šampanjca, dok je njezin suprug nosio moderno odijelo tamnoplave boje. Uzvanici su slavili, plesali i pjevali do kasno u noć, a posebnu zanimljivost njihovoj ljubavnoj priči daje činjenica da su se zaručili u Tokiju.