Projektom "Večernji live @ZKM" šaljemo poruku da na mladima svijet ostaje, pa će tako Zagrebačko kazalište mladih poslužiti kao pozornica za nesvakidašnji glazbeni doživljaj "Barock 'n' Roll" koji će, u sklopu projekta , predstaviti intrigantni White Quartet. Prigodno, ovaj ansambl čine četvero mladih, ali međunarodno priznatih glazbenika, a posebnu pažnju privlači 25-godišnji violončelist i multinstrumentalist Martin Kutnar. Njega je šira javnost upoznala još 2017. kao finalista showa "Supertalent". Gdje je danas i koji su mu budući planovi, Martin otkriva ekskluzivno za Večernji list
Kako ste se odlučili osnovati White Quartet?
Kvartet u sličnom sastavu već djeluje skoro jedno desetljeće, ali rebranding smo napravili prije dvije godine primjetivši trend bijele odjeće na vjenčanjima i eventima. Iz te ideje proizašlo je i samo ime kvarteta, White Quartet, a bijelu odjeću posebno nismo morali ni nabavljati, jer smo je oduvijek voljeli nositi. Postoji društvena konstrukcija u glazbenika da je obvezna crna odjeća na koncertima, eventima i vjenčanjima. Taj izmišljeni koncept smo htjeli prekinuti i pokazati ljudima osim auditivno, da naš izričaj i vizualno odskače od norma i već viđenih sastava.
Zašto bijela boja?
Bijela boja označava čistoću, inovativnost, jednostavnost, luksuznost, a nama osobno predstavlja podsjetnik da naša glazba i izričaj bi trebali slušatelje ispuniti emocijama, uputiti i približiti nekoj većoj vrijednosti kao što je duhovna dimenzija života.
Koji je koncept projekta "Barock 'n' Roll"? Što se njime nadate postići?
Koncept projekta Barock'N'Roll jest spoj rock klasika sa klasičnim gudačkim instrumentima. Odnosno naziv je proizašao iz konotacija da naše obrade imaju barokni prizvuk. Kao takav, Barock'N'Roll bi mogao približiti klasične instrumente ljubiteljima rocka, koji nemaju prilike susretati se sa istima. A i približiti djeci i mladima poseban izričaj poznatih pjesama upotrebljavajući isključivo četiri gudačka instrumenta, bez matrica.
Čije će hitove publika moći čuti u gudačkim aranžmanima i zašto je izbor pao baš na te pjesme?
Za program izabrali smo samo najpoznatije pjesme, kako bi bile pristupačne svima. Tako smo obradili bendove kao što su Nirvana, AC/DC, Metallica, Bon Jovi, Led Zeppelin, Queen i mnoge druge.
Sudjelujete i u projektu Candlelight Concerts, po čemu se razlikuje od vaših ostalih angažmana?
Candlelight Concerts by Fever je koncept koji je došao početkom godine u Hrvatsku. Mi smo sa španjolskom kompanijom Fever od samog početka koncerata u Hrvatskoj, odnosno neposredno prije nego što su se odlučili proširiti na ove prostore. Najveća pažnja je stavljena na tisuće svijeća koje upotpunjuju glazbeni doživljaj i ostavljaju nezaboravno iskustvo svakom slušatelju.
Koliko vam je nastup u Supertalentu pomogao u karijeri?
Moj solo nastup na Supertalentu pružio mi je brojne mogućnosti i probleme, ali ipak najviše prilika koje su moj glazbeni izričaj odvele na drugačiji put. Mogao bi reći da je bio sjajna „odskočna daska“ iz svijeta klasične glazbe u svijet popularne glazbe.
Privukli ste velik interes, prepoznaju li vas ljudi i dandanas na ulici?
Svakako i dan danas, nakon 8 godina, događa se tu i tamo da me netko prepozna. Ponekad mi smeta da se cijeli životni uspjeh svrstava samo u jedan događaj, ali često mi olakšava komunikaciju i ostvaruje poslovne suradnje.
Postoji li u Hrvatskoj interes za klasičnu glazbu ili se ipak fokusirate na strano tržište?
U Hrvatskoj postoji interes za klasičnu glazbu, no život od isključivo solo nastupa u klasičnoj glazbi nije moguć, kao što je to slučaj u Švicarskoj ili ponekim europskim zemljama. To je razlog zašto sam prebacio svoj glazbeni izričaj i maksimalno posvetio popularnoj glazbi.
Nastupali ste u kultnim dvoranama poput Carnegie Halla u New Yorku i Berliner Philharmonie Kammermusiksaal, svirali s velikim imenima, a angažirao vas je i slavni dvojac Dolce&Gabbana. Na koje dosadašnje ostvarenje ste posebno ponosni i zašto?
Nastup u Carnegie Hall je bio baš jako uspješan iz razloga da u New Yorku, a i SAD općenito klasična harmonika nije razvijena koliko je na ovom području. S obzirom da sam cijeli život posvetio razbijanju predrasuda o harmonici, jako mi je drago da sam mogao tamo pokazati kako harmonika može zvučati. Također zahvalan sam i Ministarstvu kulture RH što je prepoznalo i sufinanciralo odlazak do Carnegie Halla. Vjerujem da ima još puno prilika za razvoj i razbijanje predrasuda o harmonici i unutar naše države. Također sretan sam što sam osvojio 1. nagradu na preko 50 međunarodnih i državnih natjecanja, a od nastupa bi još izdvojio Wiener Konzerthaus gdje sam uz klavirsku pratnju mr.art. Vesne Šepat Kutnar izveo praizvedbu svoje kompozicije pod nazivom „Apokalipsa“.
Nemate menadžera, kako to?
Menadžeri rijetko prihvaćaju instrumentaliste, odnosno izvođače instrumentalne glazbe, a pogotovo izvođače instrumentalnih obrada. Ponekad zagusti, ali s obzirom da nemam stalni posao i završio sam studij menadžmenta i ekonomije na ZŠEM-u, uspješno balansiram odgovaranje na upite sa kreativnim stvaranjem. Do sada sam surađivao sa brojnim kompanijama kao što su Siemens, TimKabl, Douglas, Bosch, Rixos, IBM, Dinamo, Fina, Hisense, Loreal, HEP Opskrba, Bina Istra, Ekonerg i mnoge druge.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od glazbe?
U Hrvatskoj se može živjeti od glazbe, no potrebno je prepoznati trendove i prilagoditi glazbeni izričaj.
Koji su vam ciljevi za budućnost?
Pripremamo puno novosti, no većinu nesmijemo otkrivati. Trenutno primamo puno upita za božićne domjenke. A od nedavno sam počeo nuditi urbani performans na zlatnoj harmonici i LED električnom violončelu. To je sve što smijemo otkriti.