Špijunski triler u drugoj sezoni vješto je prešao iz dijaloga za dijalogom u pregršt akcije i napetosti

The Agency 2, SkyShowtime
Pa, druga sezona špijunskog trilera s Richardom Gereom, Michaelom Fassbinderom i Jeffreyjem Wrightom, vješto je prešao iz dijaloga za dijalogom u pregršt akcije, obrata i napetosti. Sada gledanje obje sezone zajedno dobiva puni smisao i čini zaista idealno utočište od ovih nesnosnih vrućina. Od prve sezone očekivalo se jako puno, jer od serije u kojoj nastupa Richard Gere ni ne može se očekivati malo. I dobili smo neki špijunski klasik mahom snimanu interijerima koji bi doista funkcionirao bitno lošije da nije imao takvu glumačku ekipu. Čitaj, imao bi gotovo zanemarivu gledanost, barem po našoj procjeni. Značajno ubrzanje, poput bacanja iz druge odjednom u petu, drugu je sezonu izbacilo među kvalitetnije uratke ove sezone, pogotovo kada se o nastavcima radi. Kako je u prvoj sezoni jasno naznačeno kako je osnov priče lojalnost, odnosno koliko ju je teško održati pogotovo u takvom svijetu kao što je onaj obavještajaca. Izbori su teški, vjernost teško održiva, a u Agenciji smo gledali i kako splet okolnosti i vještina nekoga tko se u takvom svijetu kreće može dovesti i do lokalne slave koja vrlo brzo ostavi kiseo okus. Martian, glavni lik kojega tumači Fassbinder, tako je zbog ljubavi pristao odustati od te lojalnosti smatrajući kako će to ipak biti samo kratkoročan dogovor. U drugoj sezoni vidimo kako tako nešto ne postoji te je odustajanje od vjernosti svojoj ekipi preskupa i ne može nikako biti kratkoročna odluka. I ako smo to očekivali na kraju prve sezone, teško smo mogli očekivati da se ta situacija prikaže ovako efektno. “The Agency 2” ima nekoliko ovakvih obrata, znatno intenzivniju dinamiku, daleko, daleko više akcije, što sve rezultira izuzetno učinkovitim krajem nakon kojega jedva čekamo treću sezonu. Ponovo, naravno, cijeloj priči pridonosi izuzetna glumačka ekipa, no moramo primijetiti kako i Gere i Fassbinder i Wright upravo uživaju u seriji, što Fassbinder niti ne krije u javnim istupima oko serije, ali ovdje je to i bitno vidljivije s obzirom na znatno pojačanu dinamiku serije koja traži znatno više od kvalitetno odrađenih dijaloga, kao što je to bilo u prvoj sezoni, već su likovi tražili i više osobnosti, više svojeg oblikovanja što je ekipa radila bez problema. I zbog čega je praktično uklonjen povremeni zamor s kojim smo se susretali u prvoj sezoni. Može biti i društvenih mreža, i ovakvih ili onakvih formata, no kvalitetan špijunski triler besmrtan je, a “The Agency” je na putu da uđe upravo u takvo društvo s garantiranom gledanošću ne samo sada već i u godinama koje dolaze kada ćemo joj se prilično sigurno vraćati.