Smrt omiljenog glumca iz 'Boljeg života' obavijena je velom tajne, postoje dvije teorije

Predrag Pepi Laković, jedan od najomiljenijih glumaca bivše Jugoslavije, tragično je preminuo 9. rujna 1997. godine. Iako je službeni uzrok smrti utapanje, okolnosti koje su dovele do tragedije na rijeci Tisi i danas, gotovo tri desetljeća kasnije, ostaju obavijene velom tajne, ostavljajući prostor za nagađanja o nesretnom slučaju ili svojevoljnom odlasku.

Rođen 28. ožujka 1929. u Skoplju, pripadao je prvoj poslijeratnoj generaciji glumaca koji su zanat pekli na Kazališnoj akademiji u Beogradu. Svoju karijeru započeo je u tada avangardnom Beogradskom dramskom kazalištu, no najveću slavu i neprolaznu ljubav publike stekao je ulogama “običnih ljudi” na filmu i televiziji. Od nastavnika glazbenog u kultnim “Kamiondžijama”, do ujka Koste u "Boljem životu" i brojnih drugih uloga, Laković je s nevjerojatnom lakoćom utjelovljivao dobre duše, često s natruhom tihe tuge u očima. Njegov životni put, međutim, završio je na obalama rijeke koja mu je predstavljala utočište, ostavivši iza sebe pitanje na koje nikada nije ponuđen konačan odgovor.

Njegov bijeg od svijeta bila je skromna vikendica na Bisernom otoku kraj Čuruga, u miru bačke ravnice. Tu, na Mrtvoj Tisi, provodio je sate i dane, zabacujući udicu i pronalazeći spokoj koji mu je u gradskoj vrevi nedostajao. Samoća mu je postala još važnija nakon što je ostao bez svojih najvećih životnih oslonaca. Prvo mu je preminula supruga, za kojom je duboko tugovao, a zatim je 1990. godine iznenada, od srčanog udara, umro i njegov brat blizanac, također slavni glumac Dragan Laković. Pepi, koji je na porodu jedva preživio i bio pet minuta stariji od brata, nosio je teret dvostrukog gubitka. Prijatelji su govorili da ga je jedino rad izvlačio iz depresivnih stanja koja su ga povremeno obuzimala. Upravo je na tom mjestu, koje je za njega bilo simbol mira, pronađen njegov tragičan kraj. Tog 9. rujna 1997. godine otišao je na pecanje, a njegovo beživotno tijelo kasnije su pronašli lokalni ribari.

Iako je u karijeri ostvario više od četrdeset uloga u televizijskim projektima, jedna ga je zauvijek urezala u kolektivno pamćenje. Uloga Koste Pavlovića, urnebesnog ujaka iz Pariza u seriji “Bolji život”, donijela mu je status legende. U dom Popadića unio je duh nekog drugog, sporijeg vremena. Njegov lik, pomalo naporan, staromodan, ali beskrajno dobroćudan i razoružavajuć, bio je savršen protuuteg vječito nervoznom Gigi Moravcu. Laković nikada nije pokušavao od tog lika napraviti veliku glumačku kreaciju; pristupio mu je s jednostavnošću koja je osvojila srca milijuna gledatelja. “Taj Kosta mi se sasvim slučajno dogodio, kao da je pao s neba”, rekao je u jednom od rijetkih medijskih istupa. Upravo ta uloga, koja mu je, prema vlastitom priznanju, “pala s neba”, postala je njegov zaštitni znak i sinonim za toplinu i ljudskost.

U ljeto 1997. godine, neposredno prije smrti, Laković je radio na svom posljednjem projektu, filmu Emira Kusturice “Crna mačka, beli mačor”. Tumačio je ulogu rastresenog matičara, no snimanje nije uspio završiti. Njegov prerani odlazak prisilio je produkciju da scene koje nedostaju snimi s drugim glumcem, Mikijem Manojlovićem, dok su kadrovi koje je Pepi već snimio ostali u završnoj verziji filma kao svojevrsni spomenik njegovu posljednjem glumačkom doprinosu. 

Okolnosti pod kojima je Predrag Laković stradao nikada nisu u potpunosti rasvijetljene, što je dovelo do stvaranja dviju priča. Prema službenoj verziji, radilo se o nesretnom slučaju. Pretpostavljalo se da mu je tijekom pecanja pozlilo te da je pao u vodu i utopio se. No, paralelno s tom pričom, uvijek je postojala i druga, nikada potvrđena teorija – ona o samoubojstvu. Ovu su teoriju potpirivale priče o njegovoj povučenosti, samotnjačkom načinu života i dubokoj tuzi koju je osjećao nakon smrti supruge i brata blizanca. Mnogi su vjerovali da se nikada nije oporavio od tih gubitaka i da je u tišini rijeke svojevoljno potražio konačni mir.

Zanimljivo je da je i smrt njegovog brata Dragana Lakovića, omiljenog dječjeg zabavljača i glumca, bila predmetom urbanih legendi. Nakon što je Dragan preminuo od infarkta u svome stanu 31. svibnja 1990., počele su kružiti zlonamjerne i potpuno netočne priče da je umro kao beskućnik u vlaku na relaciji Beograd-Bar. Njegova obitelj, posebice kći Ljiljana, oštro je demantirala te glasine, ističući da je preminuo u svom domu, okružen obitelji. Čini se kao da je tragična sudbina pratila braću Laković, ne samo u stvarnom životu, već i u pričama koje su se ispredale nakon njihove smrti.