Silno sam zahtjevan, ali to uspijevam prikriti. Prije svega prema sebi. Imam i dalje jednaku tremu kao i prije dosta godina

Dubrovnik, osim svim posljedicama masovnog gmizanja turista po višestoljetnom kamenu i pokušajima što je veće moguće zarade, diše i umjetnošću. I ako tražite jednog od najangažiranijih redatelja srednje generacije u zemlji, naći ćete ga negdje u Gradu. I čijeg bi se djela hiperaktivni kreativac prihvatio nego Vojnovićeve drame "Ekvinocijo". I to na novoj festivalskoj lokaciji, Posatu, i s glumcima od koji su neki, na primjer Zrinka Cvitešić i Goran Višnjić, uspjeli i u inozemstvu. Ne treba vjerojatno niti posebno isticati da je povijest Dubrovačkih ljetnih igara snažno obilježena uprizorenjima upravo Vojnovićevih drama. Ali što je to nego još jedan izazov za Krešimira Dolenčića nakon nekoliko desetaka opera, dramskih predstava i više stotina evenata u rukama? I dok na repertoaru hrvatskih i slovenskih kuća ima dvadesetak u pravilu rasprodanih predstava, on stigne i porazgovarati za Ekran i odmah mi priznati da želi ostaviti trag.