Sačuvaj nas, Bože, bogatstva! Barem ako je vjerovati modernoj televizijskoj industriji...

Kad čovjek gleda nove serije, mora poželjeti da ga sam Bog sačuva od bogatstva. Ako je vjerovati televizijskoj industriji, za dušu, ništa nam se ne može dogoditi gore od financijskog uspjeha. Sve one predivne kuće iz arhitektonskih časopisa, s privatnim plažama i pogledom za umrijeti od ganuća, sa zdravim i predivnim obrocima koje pripremaju i serviraju žene u uniformi s jakim naglaskom, čini se, baš nikome nisu donijeli trenutka sreće. Moram se na to nasmijati.

Prastari žanr "i bogati plaču" polako i neprimjetno pretvorio se prvo u žanr "izvana gladac, iznutra jadac" - sve bogataške obitelji neminovno žive u laži, mržnji i neprijateljstvu. A sad je još i gore: sve je popularnija fikcija "oh kako su bogati moralno nakazni". Kako su samo nezamislivo, kočijaški grubi i prosti (kao u "Nasljeđu"), kako su ludi i glupi i ništa ne razumiju (recimo kao u filmu "Saltburn", nominiranom za nekoliko BAFTA-i i Golden Globea), kako su samo nesposobni za ljubav i pravo zadovoljstvo, anhedonični pa im u svakom trenutku trebaju stimulansi da bi se osjećali živi (kao u "Bijelom lotusu" i desecima drugih novih serija i filmova)…

Takva moralna gnjilež silno je… zabavna, gotovo adiktivna. Ne možeš prestati gledati, baš kao što ne može pojesti samo jedan komad čipsa. Takav je i novi veliki Netflixov hit "Savršeni par", još jedna serija o gadovima kojima se, da budem vulgarna koliko i protagonisti, diže samo na novac. Ni u jednom trenutku serija nije dosadna, ali u svakom osjećaš da je tako površna i puna općih mjesta da ti je malo zlo. Neće te dirnuti ili nedajbože oplemeniti, ali nećeš je prestati gledati.

Ostarjeli gay organizator vjenčanja - tipsko mjesto takve literature - na početku serije objašnjava policiji koliko je zapravo bogata obitelj Garrison Winbury, koju upoznajemo dok se priprema za elegantno vjenčanje u savršenoj vili na plaži koja je u obitelji već pet generacija. Sa zločestim osmijehom veli da su oni toliko bogati da bi mogli imati svoj otok samo za lanac pedofilske prostitucije… toliko bogati da kad im je dosadno, kupuju majmuna… toliko bogati da mogu i ubiti nekažnjeno. E o tome je serija: mogu li bogati i ubiti nekažnjeno. I zašto bi zapravo nekoga ubili kad već toliko imaju.

U seriji čitav niz svjedoka i osumnjičenih s policijom razgovara upravo kao organizator vjenčanja, otvoreno se šaleći s onim što normalni ljudi ne smatraju komičnim, što ne bi nikad izgovorili. Recimo, šalu s pedofilskim lancem. No, kao što ćemo vidjeti, protagonistima serije i jest sve dopušteno, oni se šale bez granica jer i policiju, pa čak i ubojstvo, jedva da shvaćaju ozbiljno. Uostalom, policiju u tom malom mjestu obilno dotiraju. Ništa što se oko njih zbiva kao da ih istinski ne dotiče. Kao kad igraju "zabavnu" obiteljsku igricu, ruski rulet s kojekakvim pilulama i stimulansima pomiješanim u istoj kutiji s vitaminima pa se ne zna je li netko ujutro zgrabio vitamin, ilegalnu supstancu ili opioid. Roditelji su toliko cool da to smatraju bezazlenom igrom "nestašne dječice", kako ih s osmijehom opisuje otac, koji i sam u toj igri sudjeluje jer je ultra, nezamislivo cool. Kad si bogat, ništa ti nije sveto i ništa nije moralno neprihvatljivo - ako si cool.

Zato i u ovoj seriji nailazimo na sve ono na što smo navikli u posljednjih nekoliko TV sezona: netko obavezno skriva tajnu iz prošlosti, netko je sigurno bio kolgerla da bi se digao s dna, svi su promiskuitetni, ali nekako bez veselja i užitka. Mlada, jedina iskrena i "normalna" osoba koja se udaje u tu obitelj, čini se, ipak prezire beta muškarca koji je obožava - on joj je valjda isuviše "vanilija", nedovoljno opasan i zanimljiv - pa je spremna spavati s njegovim najboljim prijateljem, kumom, uoči vjenčanja.

Najstariji sin te bogataške obitelji, s trudnom ženom koju hladno opisuje kao primjerak koji je barem po svemu u skladu s tapetama, opskrbljuje maminu i tatinu prijateljicu psihodelicima, želi s njom živjeti i s njom vara trudnu ženu. Da, on valjda ima takvu fiksaciju na majku da je sretan jedino u krevetu sa ženom koja je i od njegove mame starija.

"Savršeni par" s Nicole Kidman koja glumi kontrolom opsjednutu materfamilias Greer, nije tako sofisticiran primjer tog novog žanra kao što su bile prva i druga sezona Whiteove sjajne serije "Bijeli lotus" ili pak serije "Nasljeđe" i Kidmaničine "Male laži" otprije nekoliko godina. Ovdje je sve malo gluplje i jeftinije jer je serija nastala na temelju jeftinog "ženskog krimića", literature za plažu iz 2018. Elin Hilderbrand, autorice brojnih ljubića, koja svoje romane uglavnom locira na otok Nantucket, nekad surovu i izoliranu zajednicu lovaca na kitove, danas šarmantno ljetovalište za bogate bostonske obitelji. Da bismo shvatili da je Greer dio najvišeg američkog društva, na samom početku serije sin je zafrkava da se sigurno pita tko će biti pozvan na vjenčanje Malije Obame na obližnjem Cape Codu.

No, zbog mrtve mlade žene u moru na samom početku serije, uoči vjenčanja, šest epizoda gledamo bez daha, nema onog tipičnog netflixovskog razvlačenja. Nema epizode u kojoj se ne otkrije nešto novo što mijenja sve naše pretpostavke. Svaka epizoda završava s napetim krajem koji te vuče da odmah gledaš dalje jer je zaista teško razabrati tko je od svih tih novcem izopačenih likova zaista ubojica. Mogao bi biti svatko.

Utoliko je nekad ambiciozna danska redateljica Susanne Bier, koja se proslavila s nekoliko pametnih i toplih danskih filmova, odlično obavila posao. Posljednjih godina ona uglavnom radi veoma gledane serije za koje odreda dobiva sjajne glumce, vjerojatno i zbog svoje danske reputacije. Radila je za Netflix i film "Kućica za ptice" sa Sandrom Bullock, rijetko suludu fantaziju u kojoj glumci hodaju s povezom na očima, koja je međutim odlično prošla kod gledatelja.

Bier je režirala i "Noćnog upravitelja" (2016.) s Tomom Hiddlestonom, Olivijom Colman, Hughom Lauriejem i Elizabeth Debicki. Za Hiddlestona i Debicki puno je učinila, nakon rada s njom su se proslavili. Odbila je režirati drugu sezonu "Night Managera" jer joj se činilo da je više novca u "Savršenom paru", za koji je i izvršna producentica.

Režirala je potom i kod nas veoma popularnu HBO-ovu seriju "Slom" (2020.) s Nicole Kidman i Hughom Grantom. U "Savršenom paru", osim Kidman, glumi čak i nekad velika francuska glumica Isabelle Adjani u zaista neočekivanoj ulozi te Liev Schreiber, Dakota Fanning, Eve Hewson pa i Meghann Fahy, odlična glumica koju su svi zapazili u drugoj sezoni "Bijelog lotusa". Postava je izvanredna, no na čudan način nimalo atraktivna. Svi su u seriji pretjerani, nitko ne izgleda dobro, istinski glamurozno kao likovi u "Bijelom lotusu", remek-djelu scenografije i kostimografije.

Je li to zato što su svi likovi svedeni na opće mjesto, od niškoristi sinova preko ubijene instagramske influenserice, do same Nicole Kidman i Isabelle Adjani? Imam osjećaj da Bier nije željela da bilo tko od njih bude glamurozan i da nam se barem po tome svidi. Plavooka, nekad nježna Dakota djeluje grubo, gotovo ružno, ni u jednom trenutku elegantno. Izvrsna je glumica, veoma uvjerljiva u ulozi hladne kučke kojoj je samo do stana u nekoj novoj, najpoželjnijoj zgradi na Manhattanu, no tu nije nimalo atraktivna.

Ako ona nije atraktivna, kakva je tek Isabelle Adjani! Nekad ikona francuskog filma, s brojnim najvećim glumačkim nagradama, tu je karikatura. U ovoj seriji njezina uloga, baš kao i pojava, posve su neočekivani, gotovo šok. Ona glumi isprenemaganu, kakti tipičnu francusku žderačicu muškaraca koja živi od šampanjca i halucinogenih sredstava i hvali se da i ne zna s kime je sve spavala. Ona je smiješno neuvjerljiv lik, patetična izgleda, nesposobna čak i da nas istinski uzdrma, što je Adjani nekad itekako mogla.

Ne znam zašto, dok sam gledala Adjani, koju sam svojevremeno obožavala i smatrala nesvakidašnjom ljepoticom i sjajnom glumicom, baš kao i njezin davni životni partner Daniel Day-Lewis, sjetila sam se jednog epizodnog lika iz neočekivano zanimljive i životne talijanske kriminalističke serije "Rocco Schiavone". U tom prizoru policijski inspektor razgovara sa starom, istrošenom, podbulom čistačicom, potencijalnim svjedokom. Da je odobrovolji, da joj pokaže da je ne osuđuje jer osjeća duboko razumijevanje za ljude s dna, on joj kaže da se na njoj vidi da je nekad bila lijepa i ona mu bez razmišljanja, malo sramežljivo, ali ponosno uzvrati da je bila lijepa i mignotta, prostitutka. Tu je toliko neočekivane iskrenosti i životnosti, pravog iznenađenja, kakvo ni u jednom trenutku ne postiže ova bivša diva, u seriji "vječna Parižanka" koja misli da je građanski moral samo za niža bića. Njezina djetinja ljepota, uz pomoć filera i botoksa, o kojima je rado pričala u medijima prije više od desetljeća, slaveći svoju pobjedu nad starenjem, pretvorena je u neku vrstu slike Doriana Graya za 21. stoljeće. Zaista, ni traga niti jednoj borici, čak ni onim veselim oko očiju, od puno smijeha. No, to ne znači da Adjani izgleda mlađe od svojih 69 godina. Upravo suprotno, izgleda samo nenormalno, napuhano kao Michelinov napuhani čovječuljak. Ne mogu se odlučiti je li Adjani, tako upropaštena, zapravo savršena glumica za taj lik žene koja spava sa sinom svojeg bivšeg ljubavnika ili je u seriji samo zato da nas šokira kao fizičko čudovište, otjelovljenje moralne nakaznosti svih tih likova.

A tu je i najvažnija glumica od svih, Nicole Kidman, na kojoj serija zapravo počiva. Ovo je samo jedan u nizu sličnih likova kakve je Kidman recentno glumila u serijama. Naoko savršena, elegantna, uštogljena i kruta, a zapravo iznutra izranjavana, neopuštena i nespontana bogatašica koja pokušava kontrolirati život sȃm, ali joj to nimalo ne uspijeva. U ovoj seriji je i spisateljica koja je na ljubićima zaradila bogatstvo, kao što je nedavno bila spisateljica i u onom presmiješnom Netflixovom filmu "Obiteljska stvar".

Moram se zapitati zašto Kidman, koja neprestano snima ambiciozne filmske projekte, koja je upravo na Venecijanskom filmskom festivalu imala premijeru kontroverznog filma "Babygirl" koji su mnogi kritičari hvalili, radi toliko tih predvidljivih, štancanih serija. Ponekad mi se čini da je u 58. godini opsjednuta kontrolom kao i likovi koje glumi, ali prvenstveno kontrolom starenja koje pokušava pobijediti s tim projektima u kojima je uvijek savršena, toliko lijepa da joj se svi ostali protagonisti moraju diviti.

Čak i nedavno, na crvenom tepihu u Veneciji, Kidman je izgledala kao savršena lutka. Ne žena, nego lutka. Projicirala je potpuno zatomljenu spontanost i prihvatila korzet i sputanost skulpturalne kreacije. Više ni ne hoda slobodno već začuđujuće ukočeno, na trenutke kao žena lutka iz Lanthimosova filma "Jadna stvorenja".

Kako u ovoj seriji izgleda Nicole? Ponekad mi se činilo da gledam antičku tragetkinju s maskom na licu. Maska je savršena i nepomična, a ona glumi uglavnom poluotvorenih usta, isturene donje vilice, jer očima i osmijehom ne može. A tu je i ta Kidmaničina zaista nesvakidašnja specifičnost. Već godinama ona glumi isključivo s perikama, ponešto boljim od onih iz serije "Crno-bijeli svijet", ali ipak primjetno s mrtvom kosom na glavi, namještenom da stoji kao nacrtana, presavršenom da bi bila živa.

Sjetimo se perike iz serije "Slom" u kojoj Nicole glumi ozbiljnu psihoterapeutkinju srednjih godina s bujnom kosom i uvojcima do pola leđa prerafaelitskih djeva na platnima engleskih slikara 19. stoljeća. Čak navodno u njezinim ugovorima mora izrijekom stajati da će glumiti s perikom i skrivati svoju kosu. Na početku karijere, u filmu "Opasno more" (1989.) ona ima bujnu, prirodno kovrčavu kosu koju je, tvrde upućeni, toliko maltretirala onim aparatima za glačanje kose da je više ne želi ni pokazati.

Ne bi to bilo toliko bitno da ta kosa u njezinim recentnim serijama i filmovima ne naglašava artificijelnost i njezina lica, koje srećom još uvijek ne podsjeća na ono Isabelle Adjani.

No, ne znam koliko još može istrajati s tom nespontanom glumom ukočena lica, koje zapravo podsjeća na špicu serije "Savršeni par". U tom traileru uzvanici na bogataškom vjenčanju oduševljeno plešu, ali posve koreografirano, zadano, u nepotrebnoj kopiji flash mob nastupa na pjesmu "Criminals" Meghan Trainor. Tekst bi valjda trebao biti sažeti komentar svih tih zbivanja na tom bogataškom otoku: "Ono što nam je toliko privlačno, mora da je nelegalno, zato zovite nas kriminalcima..."