Novi album "Romance de la Luna (A Federico García Lorca)" Nine Ćorić s Barraca Clubom jedan je od zanimljivih projekata domaće scene na kojoj se strategijom "prst u more" spajaju različita podneblja i "tuđi" utjecaji. Ono što žanrovski nazivamo world music, glasom Nine Ćorić i u rukama članova Barraca Cluba vodi nas do poezije Garcíe Lorce, koju je Ćorić odabrala, adaptirala i uglazbila sa suradnicima Mariom Rašićem i Markom Firstom. No, ovo nipošto nije njen početni izlet na teren flamenca, iako je do sad možda najpotpuniji, što pokazuje izuzetna emocionalna uvjerljivost, ali i majstorska sviračka nadogradnja Lorcine poezije koja s ovom glazbom i glasom paše kao ruka i rukavica. Ništa čudno, budući da je Nina Ćorić najpoznatija upravo po flamenco proizvodima s našeg podneblja i najstručniji je "prevoditelj" te španjolske tradicije na domaćem terenu.
Odavno su se u svijetu, a i kod nas, uglazbljivali pjesnici, ali teren flamenca spojenog s Lorcom kod nas još nitko nije obišao. Nije ga zaobišla ni Nina Ćorić koja s pratećim ansamblom sastavljenim od najcjenjenijih domaćih svirača nudi projekt koji ima sasvim jasnu međunarodnu "iskaznicu" i mogao bi se probiti i izvan granica Hrvatske.
Stalna suradnja Nine Ćorić s Veleposlanstvom Kraljevine Španjolske u Hrvatskoj je očito uhodana do najsitnijih detalja, a kao osnivačica Flamenco Festivala Zagreb i umjetnička direktorica ciklusa "Flamenco en vivo!", osim pjevačkih očito posjeduje i organizatorske sposobnosti da svoj "labour of love" projekt promovira što više i dalje. A on to i zaslužuje, jer "Romance de la Luna (A Federico García Lorca)" podjednako fascinira kao poetski recital, ali čak i da ne znate da se radi o Lorcinoj poeziji, filigranska sviračka izvedba muzičara koji su odavno pokazali da mogu i znaju puno toga, u rangu je ponajboljih svjetskih izdanja ovog tipa.
Glas Nine Ćorić posebna je priča, jer svojom sugestivnošću izvedbe kao da su plod devedesetogodišnjeg iskustva nakupljenog otkad je Lorca preminuo, a ne mlade pjevačice koja je održala pravu lekciju i onima mnogo starijim. Iako osam tema, čiju su glazbu većinski radili Rašić i Čorić, a u jednoj pjesmi First, traju tek nešto više od pola sata, nakon slušanja osjećate se kao da ste prošli dubinski emocionalni tečaj i raspon ugođaja koji vas pozitivno "iscrpljuje" i tjera da album provjerite još jednom, pa još jednom. Pa onda ponovno čujete arsenal korištenih instrumenata fino uklopljenih u zvučnu sliku, a koji uključuje Maria Rašića na akustičnoj i električnoj gitari, basu, mandoli, udu, udaraljkama, šargiji i usnoj harmonici, Marka Firsta na gitarama, violini, melodici, okarini, mandolini, braču, kalimbi, Xaphoonu i pratećem vokalu, a osnovnoj formaciji pridružili su se i Ivan Kapec s električnom gitarom u temi "Casida de las palomas oscuras" te bubnjar Matko Gaće u naslovnoj skladbi.
Da bi do svega ovoga došli trebalo je iskustva, iako su već i raniji projekti ove ekipe suradnika pokazivali visoke rezultate. Nina Ćorić već je 15 godina posvećena promociji flamenca i španjolske kulture, te spoju flamenca s vlastitim glazbenim naslijeđem. Autorica je hvaljenog projekta "Lorca, Flamenco & Tambura" s Tamburaškim orkestrom HRT-a i maestrom Sinišom Leopoldom, nominiranog za nagradu Porin. Surađivala je s mnogim domaćim glazbenicima, među kojima je i Balkan Zoo Maria Rašića s kojim je snimila dva albuma ("Recycle", 2022. i "Muzika za ples", 2024), a upravo je Rašić jedan od ključnih suradnika na "Lorcinu" albumu.
Nina Ćorić ujedno je prva i jedina pjevačica flamenca u Hrvatskoj. Prve uspjehe bilježi 2010. nastupajući u kultnom jazz klubu Boška Petrovića s flamenco gitaristima Goranom Žegarcem i Darkom Nikčevićem. Dvije godine kasnije, 2012., osniva Flamenco Festival Zagreb koji uspješno djeluje do danas promovirajući španjolska sazvučja. Projektom "Yo soy flamenca" (2013.) uvodi klavir u svoj flamenco izričaj u suradnji s Joeom Kaplowitzem, surađuje s renomiranim flamenco umjetnicima iz Španjolske i sve više nastupa u regiji. S Filipom Šovagovićem surađuje na djelu "Lorca" (2015.), a sa sarajevskim flamenco gitaristom Mirzom Redžepagićem realizirala je projekt "Tareb y Duende" (2017.), u suradnji s Turskim kulturnim centrom Yunus Emre.
Pjesmom "Sevillanas del siglo XVIII" predstavila je ideju o kojoj je razmišljala desetak godina, spoj flamenca i tambure koji je zaživio na uspješnom projektu "Flamenco, Lorca & tambura", temeljen na starim španjolskim pjesmama koje je na klaviru odsvirao i snimio Federico Garcia Lorca 1931. s pjevačicom i plesačicom La Argentinitom. Pjesme su tijekom godina postale često izvođene među flamenco umjetnicima, a sama Nina Ćorić istakla je kako pjesme u osnovi nisu bile tradicionalni flamenco, vidjela je prostor da tambura kao instrument zamijeni klavir, mandolinu ili gitaru. Iz te ideje nastao je prvi flamenco zapis u domaćoj i svjetskoj diskografiji koji spaja flamenco s tamburom.
Zapravo su svi albumi Nine Ćorić i suradnika nešto spajali i prespajali, što se pokazalo dobrom formulom za zanimljivu glazbu. Kao Balkan Zoo & Nina Ćorić na albumu "Recycle" bavili su se romskom pjesmaricom koja je odavno poznata, priznata i popularna kao dio mentalnog "putnog repertoara", "migrantskih pjesama" naroda poznatog po bogatoj tradiciji i sjajnoj glazbenoj baštini. "Recycle" je sniman "putujući", kako i treba s ovakvom glazbom i mnogim gostima u Hrvatskoj, Italiji i Makedoniji, a moglo ga se smjestiti u žanr romskog jazza, tj. jazzističkih obrada romskog repertoara. Naziv "Recycle" bio je duhovit, jer se doista radi o recikliranju masovno popularnih pjesama, no, baš u novim čitanjima otkrivalo se zašto ovakav projekt ima smisla nakon mnogih dosadašnjih verzija. Balkan Zoo Maria Rašića na svim ranijim projektima pokazao je temeljitu sviračku spremu, ali i volju da se pomaknu granice očekivanoga u kotlu ili grotlu balkanskog zvuka. Tako je i "Recycle" profitirao od udjela sjajnih glazbenika i strastvenih vokala Nine Ćorić, ionako sklone etničkoj glazbi. Poimence, osim Rašića koji je potpisao sve aranžmane i koprodukciju s Maurom Širolom, osnovni trio činili su Mirsad Dalipi (bubanj, tarabuka, udaraljke) i Reo Radan na klavijaturama i orguljama. Mnoge detalje kojima je obilovala majstorska sviračka podloga albuma "Recycle" dodali su Amir Karalić, buzuki i gitara, Nebojša Buhin na gitari, klarinetist Igor Ivanov, trubač Zvonimir Bajević, Zoran Majstorović na oudu, Joe Kaplowitz, tuba i Ngadhnjimi Imi Istrefi s klarinetom. Od početne "Hop hop hop" među deset klasika nalazilo se jazz-funk čitanje "Tutti frutti", funkerska "Čaje šukarije", baladne "Bubamara" i "Giljan dede", sve do završne, latino zvucima obojene "O djlila". Bilo je tu puno klasika i općih mjesta romske pjesmarice, ali čak i "Gjelem gjelem" i više nego previše eksploatirana "Ederlezi" dobivale su drugačiji izlaz na albumu "Recycle", koji je s dodacima elektronike i hip hopa drugačije "iznosio" pjesme, s uvjerljivim vokalima, šmekerskim instrumentalističkim dionicama vrhunskih muzičara i intuitivnim aranžmanima koji su izvornicima dali novu dimenziju.
Idući album "Muzika za ples", kao što je i naslov govorio, donio je plesnu glazbu, sve je bilo upereno prema bržim skladbama, a one su bile izvedene toliko precizno i uzbudljivo kako nismo čuli od prvih, najboljih albuma Gorana Bregovića s romskim orkestrima, dok je bio u naponu snage. Već na "Recycle" Ćorić se pokazala kao uvjerljiva pjevačica u novoj suradnji, ali njeno posvajanje romskog jezika upravo je bilo nevjerojatno u preciznosti, znanju i vladanju romskim jezikom, pa su vokali bili svojevrsno "ulaženje u uloge" u svakoj pojedinoj pjesmi. Ali osim besprijekornog vokalnog učinka tu je bila i sjajna svirka, jer je vođa postave, basist Mario Rašić kao dio Majki, benda Ede Maajke i vlastitog projekta Balkan Zoo Ensemble ili Aftershock s Nebojšom Buhinom, jedan od najtemeljitijih domaćih muzičara, sklon različitim žanrovima koje obnavlja s jednakim kapacitetom sviračkog istraživanja.
Uz ritam sekciju basa Rašića i bubnjara Mirsada Dalipija, duhačku sekciju s jazz premazima klarinetista Josipa Mimice i Zvonimira Bajevića na trubi, violinom Marka Firsta i funky gitarama Amira Karalića, Balkan Zoo s Ninom Ćorić bio je nastavak dugogodišnjih Rašićevih projekata kojima istražuje i promovira glazbu balkanskih tradicija kroz moderne aranžmane. Sve to dobro "stoji" na papiru, ali još važnije, čulo se s albuma "Muzika za ples" punog majstorske svirke i nadahnutih vokala, pa ako ste imali imalo sklonosti romskoj glazbi provučenoj kroz jazz svirku, kod nas niste mogli naići na strastveniji album te godine. Slično je i s "Romance de la Luna (A Federico García Lorca)", još jednom uspjelom istraživanju, ovaj put na strani flamenca, ali koje nije samo žanrovsko, jer mnogim detaljima djeluje gotovo sudbinski s Lorcinom poezijom provučenom kroz filigransku svirku ansambla predvođenog vokalom Nine Ćorić.