'Raščupana, gologuza, sretna': Nova objava Ivane Paradžiković zaintrigirala pratitelje

Poznata hrvatska novinarka i voditeljica, Ivana Paradžiković, lice koje smo godinama navikli gledati u ulozi beskompromisne urednice istraživačkog magazina "Provjereno", ponovno je iznenadila i oduševila svoje pratitelje na Instagramu. Ovoga puta povod nije bila nova istraživačka priča, već duboko osobna, sirova i oslobađajuća avantura s Velebita, koju je podijelila kroz seriju fotografija i dugačak, inspirativan opis koji odjekuje poput manifesta o autentičnom življenju. Među prizorima netaknute prirode i planinarskog druženja jedna je fotografija posebno privukla pažnju – ona na kojoj Ivana pozira ispred planinarskog skloništa, kako sama kaže, "gologuza", odjevena samo u crnu sportsku majicu i šarene čarape, s osmijehom koji govori više od tisuću riječi. No, ova hrabra objava nije tek puki ekshibicionizam, već snažan simbol slobode i sreće pronađene u jednostavnosti, daleko od očekivanja i okova svakodnevice.

Ivanina velebitska odiseja, kako se može iščitati iz njezine objave, započela je malom dramom. "Stigle smo kasno, debelo ugazile u mrak. Proživjele mini paniku, ali svaka u sebi", piše Ivana, dočaravajući napetost noćnog uspona kroz divljinu. Fotografije na kojima ona i njezine prijateljice, opremljene ruksacima i čeonim lampama, navigiraju kroz gustu šumu, svjedoče o izazovu s kojim su se suočile. No, strah je bio samo uvertira u ono što je uslijedilo – buđenje u srcu planine.

"Jutra na planini su neprocjenjiva. Zapravo, to mi je jedan od dražih trenutaka planinarenja. Probuditi se u divljini gdje je sve svedeno na ono najpotrebnije, osnovno. Nema izvolijevanja. Nema proklete mogućnosti izbora. Jedeš što imaš. Spavaš gdje možeš. Snalaziš se. Minimalizam", ispovijeda se Ivana, slaveći život sveden na esenciju. Upravo je ta filozofija minimalizma, oslobađanja od suvišnog, lajtmotiv cijele priče. Fotografije skromnog interijera planinarskog skloništa Crnopac na 1137 metara nadmorske visine, doručka na drvenom stolu s pogledom na kamene vrhunce i nasmijanih lica bez trunke šminke, savršeno ilustriraju tu potragu za istinskim.

U tom idiličnom okruženju, Ivana i njezino društvo nisu bili sami. Susret s drugim putnicima namjernicima postao je središnji dio njezine objave i izvor nevjerojatne inspiracije. "Ujutro smo doručkovale i dočekivale ekipu. Tri prijateljice iz Slavonskog Broda, Francuskinje vatrogaskinje i bračni par iz Bruxellesa od čije sam priče zinula do poda", piše uzbuđeno.

Priča o belgijskom paru, Jenny i Ahmedu, ono je što je Ivanu posebno dirnulo i potaknulo na duboko promišljanje o smislu života. "Prodali su sve što imaju, donirali novac i krenuli na četverogodišnje putovanje biciklima: od Belgije do Južne Koreje", prenosi njihovu nevjerojatnu odluku. Ta rečenica odzvanja hrabrošću i odricanjem koje je teško i zamisliti. Ivana s divljenjem opisuje kako je Jenny, nekoć uspješna arhitektica, početkom godine postala avanturistica, dok se njezin suprug Ahmed, s kojim je u braku 24 godine, našalio: "Ali ja i ne volim bicikl!". "Ali zato očito voliš nju, pomislim", zaključuje Ivana, prepoznajući da je njihova avantura vođena nečim puno dubljim od same ljubavi prema bicikliranju – ljubavlju jednoga prema drugome i prema životu samom.

Njihova bezbrižnost pred budućnošću, sažeta u odgovoru "Tko to zna" na pitanje što će biti nakon putovanja, i zajedničkom zaključku "Što život nanese", za Ivanu je bila epifanija. "Kakva hrabrost! Prepustiti se životu. Otrgnuti se od tuđih očekivanja, onoga što bi i kako trebali živjeti", piše, a zatim postavlja pitanje koje pogađa ravno u srž problema modernog čovjeka: "Općeprihvaćenih obrazaca: udati se, imati djecu, svoju nekretninu, stabilan posao. Koliko vas živi tako i dalje ste nesretni, ali se ne usudite tražiti svoj put? Izvan tih okvira."

Njezina poruka o autentičnosti posebno je snažna jer dolazi iz vlastitog iskustva. "Biti autentičan znači da će vam se u početku rugati, odbaciti vas. Kada sam krenula na planine, govorili su da sam poludjela, otišla na kvasinu", iskreno priznaje, otkrivajući s kakvim se predrasudama suočavala. No, njezin zaključak je trijumfalan: "Međutim, kada dohvatite svoju radost čak ćete i tima postati inspiracija… ali vama to tada ionako više neće biti važno." Na kraju, Ivanina objava završava pozivom koji je istodobno jednostavan i najteži mogući zadatak: "Pusti zato ego, odobravanje, kontrolu… tek ispod svega toga leži tvoja sreća. Biraj svoj put."