Trodijelni Netflixov dokumentarac "Kylie" pod svjetla pozornice najšire publike ponovo je doveo "džepnu Veneru", jednu od najuspješnijih pop pjevačica od osamdesetih godina naovamo, Kylie Minogue. Za razliku od mnogih njenih suvremenica Kylie je izdržala duže, poput Madonne, a puno duže nego neke druge protagonistice iznikle u osamdesetima, poput Nene ili Kim Wilde koje smo nedavno gledali na koncertima kod nas u Tvornici kulture. Kod Kylie Minogue zapravo je oduvijek bilo jasno da nije jednokratni proizvod pop-marketinga, nego je nakon početka u Australiji dogurala do statusa svjetski poznate pop-zvijezde i održavala ga stalnim radom i prisutnošću na tržištu. Dokumentarac "Kylie" bavi se upravo time i daje kontekst događaja iz privatnog i profesionalnog života Minogue, stavljajući težište na detaljan prikaz i života i karijere, kako se to već godinama radi u ovakvim dokumentarcima. U tri epizode gledatelji vide ne samo poznatu pjevačicu s pozornice, nego i osobu koja "stoji iza nje" i koja se tijekom više od četiri desetljeća uspješno nosila s brojnim profesionalnim i privatnim izazovima. Dokumentarac prati put od mlade glumice u australskoj sapunici "Neighbours" - koja je bila iznimno popularna osamdesetih i upravo ta uloga otvorila joj je vrata da postane međunarodna zvijezda - o čemu pričaju članovi obitelji, prijatelji i suradnici, među kojima su sestra Dannii Minogue, Nick Cave i, najvažniji, glumac Jason Donovan i producent Pete Waterman s kojima je postigla prve uspjehe na top-listama koji su bili odskočna daska za nastavak karijere.
Kroz brojne intervjue, arhivske snimke i svjedočanstva ljudi koji su je pratili tijekom života, gledatelji imaju priliku prići bliže stvarnoj osobi iza slavnog imena. Dakako da će mnogima s rock strane spektra biti zanimljivo sudjelovanje njenog zemljaka Nicka Cavea koji objašnjava kako je 1996. došlo do mnogima ranije nezamislivog dueta "Where The Wild Roses Grow", a upravo je popularnost te pjesme i Caveu i Minogue donijela novu publiku. Dokumentarac možete pogledati, ali više ne možete svjedočiti trenutku u kojem se pokazalo koliko je ta pjesma "pojela" zanimanje javnosti, kad se Nick Cave u zagrebačkoj Esplanadi 1997. ustao sa stolca i napustio press-konferenciju povodom koncerata u Lisinskom, jer su ga mnogi zapitkivali o privatnom odnosu s Kylie Minogue i Anitom Lane. Dokumentarac prikazuje kako je mlada Kylie vrlo brzo postala globalni fenomen, jer su već njezine prve pjesme osvojile vrhove top-lista u Australiji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Iako su je u početku mnogi smatrali prolaznom pop-zvijezdom, tijekom godina dokazala je da posjeduje ne samo očiti talent, nego i radnu etiku i sposobnost prilagodbe koja joj je omogućila da u izuzetno promjenjivom svijetu pop glazbe ostane relevantna desetljećima. Ako se tada na tržištu komercijalne pop glazbe natjecala s ranije navedenim pjevačicama, ili Pink, Britney Spears, pa zatim Lady Gaga i Adele, danas se Kylie Minogue nalazi "u ringu" s Miley Cyrus i Taylor Swift, dok su mnoge konkurentice iz ranog razdoblja njene karijere, izuzev dakako neuništive Madonne, odavno postale nezanimljive.
Pop glazba i šareni celofan često mogu biti "slatki", dobar antidot pretencioznijim - ne nužno negativna kvalifikacija - rock projektima s velikim idejama. Uostalom, popularna glazba po definiciji bi trebala biti popularna, a "žensko pismo" unutar pop kulture oduvijek je imalo istaknuto mjesto. Od ambicioznih kantautorskih projekata do primamljive pop glazure, žene su u rock i pop glazbi mnogo puta bile superiorne muškoj konkurenciji. Imao sam je prilike vidjeti uživo samo jednom, u münchenskoj Olympiahalle prije petnaest godina, ali je bilo odlično. I bilo je to nakon njezinih ozbiljnih zdravstvenih problema zbog kojih je neko vrijeme pauzirala karijeru, o čemu govori i u dokumentarcu "Kylie". Visokoprofesionalna i scenski ambiciozna turneja tada je reinstalirala Kylie Minogue na tronu itekako sposobne pop zvijezde. S produkcijom vrijednom oko 25 milijuna dolara "Aphrodite les Folies Tour" bila je te 2011. godine ona ekstravagantna pop predstava čiji su svi koncerti bili rasprodani unaprijed. Čak i onima koji nisu bili "kupljeni" poklonici, koncert Kylie Minogue mogao je priuštiti oku i uhu ugodno iskustvo razbarušene scenske produkcije i dojmljive pop veselice. Ukratko, Kylie Minogue je u dva sata demonstrirala punokrvnu pop predstavu u kojoj su i neka shematizirana rješenja (često presvlačenje kostima, plesne koreografije velikog pratećeg plesnog ansambla) imala smisla povezana s repertoarom electro-pop hitova, ili gitaristički nabrijanim, žešćim verzijama poznatih hitova. S mnogim scenskim čudima na raspolaganju, ekstravagantnom pozornicom i Akropolom "razvučenom" preko čitave pozadine bine, šest, sedam videoekrana i krakovima bine koji su se protezali duboku u parket dvorane, Minogue je tada publici priuštila show na tragu pravog holivudiziranog spektakla.
Dakako da su se kod Kylie Minogue uvijek mogli čuti odjeci bubble-gum poetike s kojom je krenula koncem osamdesetih, ali trud uložen u moderniziranje pogona bio je neosporan. Primjerice, pin-up strategija pretvorbe imagea odvela je svojevremeno dizajnerski tim Kylie Minogue u smjeru Brigite Bardot, dok se glazbena ovojnica tada prijelomnog albuma "Body Language" još više okrenula electro-popu na koji je nasrnula već s prethodnim albumom "Fever". Zakucavajući ritmovi i repetitivni vokali bili su minimalistički otklon od ranije pop-zašećerenosti hitova s kojima je počela, a takva strategija je i skeptike vrlo brzo razuvjerila u njene mogućnosti na tržištu. Pametnim marketingom i vizualnom invazijom na sva osjetila, Kylie je pretvorena u globalnu pop-zvijezdu koja više nije trebala pokazivati respekta niti prema starijim kolegicama poput Madonne. Takva strategija stvaranja vizualnog identiteta Kylie Minogue bila je više nego pogodna za videospotovsko uobličavanje koje je bilo presudna pomoć pri proboju na top-liste. Sve to najlakše je provjeriti na DVD kolekciji "Ultimate Kylie", zbirci s tridesetak videospotova i dodatkom s nastupa na dodjeli Brit Awards, nagrade koju je često "poharala". Od početnih uspjeha s drmežom pjesama autorskog tima Stock-Aitken-Waterman, do kasnijih revizija disco i techno trendova, vizualni dojam Kylie Minogue bio je u eri suvremene diskografske promocije jednako važan faktor uspjeha kao i sama glazba. Nanizani jedan za drugim, svi ti, prilično inventivni videospotovi na jednom mjestu pokazuju vam vizualne mijene od sirupastog dueta "Especially For You" s Jasonom Donovanom, preko "Where The Wild Roses Grow", do izvrsnih singleova poput "Can't Get You Out Of My Head".
U trodijelnoj seriji "Kylie" dokumentiraju se različita razdoblja njezine karijere, uključujući suradnje s brojnim poznatim glazbenicima i producentima. Posebna pažnja, dakako, posvećena je pjesmama koje su najviše obilježile i učvrstile status svjetske zvijezde. Gledatelji kroz priču usput mogu vidjeti rijetke snimke iz privatne arhive, fotografije iz djetinjstva i dosad neobjavljene snimke iza pozornice. Osim glazbenog dijela priče, dokumentarac prikazuje i teške trenutke kroz koje je Minogue prolazila tijekom borbe s rakom dojke 2005. godine, nakon čega je privremeno prekinula karijeru kako bi se posvetila liječenju. U dokumentarcu otvoreno govori o strahu, nesigurnosti i emocionalnim izazovima s kojima se suočila tijekom tog razdoblja i osvrće se na važnost podrške obitelji, prijatelja i poklonika. Otvorenost i iskrenost daju dokumentarcu dodatnu vrijednost, jer pokazuje ljudsku stranu osobe koju javnost često doživljava samo i jedino kao slavnu zvijezdu s ekrana ili pozornica. Između kantautorskog rocka i eskapističnog popa definitivno postoji razlika, ali podcjenjivanje ove druge opcije nikada nije bila "zdrava" kritičarska pozicija. Dapače, puno šire priče koje su putem ispričale naizgled benigne pop-dive poput Kylie Minogue, a mnogi nisu ozbiljno doživljavali niti Lady Gagu ili Madonnu, koja je tek pod star(ij)e dane postala cijenjena i u krugovima koji su je se odricali u osamdesetim godinama. I Kylie Minogue je onima totalno skeptičnima pokazala, ako ne i dokazala, da ispod šljokica ima još nekoliko naslaga, a sve to potvrđuju i tri epizode solidnog dokumentarca "Kylie".