Prerana smrt našeg glumca u 51. godini rastužila je Hrvatsku. Poroka se nije riješio, a briljirao je u svakoj ulozi

Da je živ, hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac Predrag Vušović danas bi proslavio 66. rođendan. Rođen je 29. kolovoza 1960. u Kotoru, a preminuo je 17. veljače 2011. u Zagrebu, u 51. godini života. Iako je iza sebe ostavio brojne kazališne, filmske i televizijske uloge, kolege i publika pamte ga i po osebujnom humoru, boemskom duhu te posebnoj energiji kojom je osvajao pozornicu. Predrag, kojega su prijatelji i kolege od milja zvali Pređo, odrastao je u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Upravo je ondje napravio i prve glumačke korake. Već početkom 1970-ih zaigrao je Toma Sawyera u istoimenoj predstavi, a gluma ga je vrlo brzo odvela prema ozbiljnom profesionalnom putu. Godine 1979. preselio se u Zagreb, gdje je studirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Do 1996. godine bio je angažiran u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, a potom je postao član ansambla Dramskog kazališta Gavella u Zagrebu, kojem je ostao vjeran do kraja života. U matičnom je kazalištu ostvario niz zapaženih uloga, među kojima su one u "Figarovoj ženidbi", "Ribarskim svađama", "Ženidbi", "Anđelima Babilona", "Volponeu iliti Liscu", "Richardu III.", "Zimskoj priči", "Teštamentu", "Prije sna" i "Ptičicama". No Pređo nije bio glumac vezan samo uz jednu pozornicu. Publika ga je pamtila i po nastupima u Studentskom teatru Lero, gdje je igrao u predstavama "Kralj Ubu", "Mušica" i "Onaj koji govori da i onaj koji govori ne", kao i po brojnim ulogama na Dubrovačkim ljetnim igrama. Posebno mjesto u njegovoj karijeri zauzima upravo Dubrovnik. Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupao je u "Dundu Maroju", "Dubrovačkoj trilogiji" i "Kafeteriji", a igrao je i lik Pometa u Držićevu "Dundu Maroju". Za tu je ulogu, u režiji Paola Magellija, osvojio i nagradu Orlando.

Jedna od anegdota koja možda najbolje opisuje njegov karakter dogodila se upravo u Dubrovniku. Prema sjećanju njegove sestre Zorice Vušović, Pređo je znao cijeli tekst "Dunda Maroja" napamet i navodno je mogao u bilo kojem trenutku uskočiti u gotovo bilo koju ulogu. Jedina neostvarena želja bila mu je zaigrati Skupa, a ostvarila mu se 2008. godine u predstavi Matka Sršena "Darsa farsa". Toga ljeta u Dubrovniku se igrao "Dundo Maroje", a Pređo je, prema priči njegove sestre, odjeven poput starog škrca Skupa jednostavno prošetao pozornicom tijekom predstave. Za njim je pritom skakutala mala mačka lutalica. Publika je u prvi trenutak ostala zatečena, a zatim je cijela situacija izazvala salve smijeha. Veliku popularnost stekao je i izvan kazališta. Posebno su ga voljeli filmski redatelji, a surađivao je s Vinkom Brešanom u filmovima "Kako je počeo rat na mom otoku" i "Maršal", kao i u nizu drugih zapaženih ostvarenja. Glumio je i u filmovima "Ne dao Bog većeg zla", "Svjedoci", "Duh u močvari", "Libertas", "Metastaze" i "72 dana". Njegova posljednja filmska uloga bila je u dječjem filmu "Koko i duhovi".

Televizijska publika posebno ga pamti po humorističnim serijama. Gledali smo ga u "Bitangama i princezama" i "Odmori se, zaslužio si", ali i u drugim televizijskim projektima. Upravo je u komičnim ulogama često pokazivao ono po čemu je bio prepoznatljiv – sposobnost da i najmanjoj ulozi podari osobnost i učini je pamtljivom. Iza glumačkog uspjeha, međutim, posljednje godine njegova života bile su obilježene ozbiljnim zdravstvenim problemima. Godinama se borio s ovisnošću o alkoholu, a 2006. godine zamalo je izgubio život zbog unutarnjeg krvarenja. Nakon oporavka znao se šaliti na račun zabrane alkohola, govoreći da više ne smije ni pogledati konobara, a kamoli čašu. Nažalost, zdravstveni problemi nastavili su se, a 2011. godine doživio je težak moždani udar. Nakon nekoliko dana provedenih u bolnici i borbe za život, preminuo je 17. veljače u Zagrebu. Kazalište Gavella tada je objavilo da je njihov dugogodišnji član preminuo u 51. godini života od posljedica moždanog udara. Pređo je pokopan u Dubrovniku, gradu koji je obilježio njegov život i karijeru. Ondje je ostao upamćen ne samo kao glumac nego i kao prepoznatljivo lice gradskih ulica. Posebno su ga često viđali u društvu njegova psa Puta, mješanca od kojeg se nije odvajao.

Nakon njegove smrti upravo se za Puta brinula njegova sestra Zorica. Pas je, prema pričama iz Dubrovnika, godinama nakon Pređove smrti ostao dio gradskog pejzaža, a mnogi su ga prepoznavali kako šeće ulicama kojima je nekoć prolazio sa svojim vlasnikom. Danas, 15 godina nakon njegove smrti, Predrag Vušović i dalje pripada generaciji glumaca čije se uloge ne zaboravljaju. Od dubrovačkih pozornica i Ljetnih igara do Gavelle, velikih filmova i popularnih televizijskih serija, iza sebe je ostavio opus koji potvrđuje koliko je bio svestran glumac. A među kolegama i publikom ostao je zapamćen kao Pređo – čovjek osebujnog humora, snažne scenske prisutnosti i glumačkog talenta koji je znao izmamiti osmijeh čak i kada to nitko nije očekivao.

**Uz korištenje AI-ja