Lu Jakelić posljednjih mjeseci otvara novo poglavlje svoje glazbene priče. Nakon godina u kojima je gradila prepoznatljiv autorski potpis, objavila dva albuma, osvajala nominacije i nastupala na važnim domaćim pozornicama, kantautorica danas ulazi u fazu u kojoj, čini se, još slobodnije istražuje vlastiti glazbeni izraz. Novi singl "Amajlija", koji je stigao nakon "Prozirne", najavljuje zvuk kojim Lu zakoračuje prema alternativnom popu, suvremenom rocku i elektronici, uz izražen vizualni i konceptualni identitet. Sama ga opisuje kao nastavak kreativne priče albuma koji tek stiže, priče prožete magijom i mistikom. Nova će se faza njezina rada najbolje moći doživjeti uživo 7. listopada u zagrebačkom Boogaloou, gdje priprema koncert koji najavljuje kao svojevrstan povratak publici nakon nekoliko godina. No ovaj put neće biti riječ samo o glazbenom nastupu. Uz bend, Lu priprema plesače, grafike, goste i pjesme s novog albuma, pa bi koncert, kako sama kaže, trebalo i slušati i gledati, a nada se i pamtiti. Uoči nastupa razgovarali smo s Lu Jakelić o novom zvuku, "Amajliji", umjetničkoj slobodi, pritiscima i anksioznosti, iskustvu "A strane", godinama provedenima na radiju, društvenim mrežama, intuiciji i svemu onome što je morala naučiti pustiti kako bi napravila prostor za novu verziju sebe.
Nakon rasprodanih koncerata u Petom kupeu, Saxu i Ludoj kući te nastupa s Parnim valjkom i Amirom Medunjanin, 7. listopada dolazite u Boogaloo, gdje ćete predstaviti i nove pjesme. Najavljujete ga kao svojevrstan povratak publici nakon nekoliko godina. Što ste pripremili za taj koncert i koliko će se nova Lu Jakelić razlikovati od one koju je publika dosad slušala? Produkcija na svjetskoj razini koja uključuje kreativan koncept, za razliku od dosadašnjih klupskih koncerata gdje smo glazbu predstavljali samo bend i ja. Puno je segmenata od plesača, grafika, gostiju, pjesama s novog albuma koji tek stiže, simbolizam cijele priče na kojem se radi mjesecima. I jedva čekamo. Moglo bi se reći da će se ovaj koncert i slušati i gledati, a vjerujem i pamtiti.
Upravo nam je stigla "Amajlija". Što se krije iza te pjesme i zašto ste baš njome odlučili otvoriti vrata u novu fazu svoje karijere? "Amajlija" je drugi singl ove godine nakon "Prozirne" i nastavak je kreativne priče novog albuma. Produkcija je drugačija, upotreba instrumenata i vizuala koji su orijentalni i jednostavna hrabrost da vlastito autorstvo obučem u novu kožu. Nama je logičan i isplaniran slijed koji priča cijelu priču zasnovanu na magiji i mistici.
Vaš novi zvuk ide prema alternativnom popu, suvremenom rocku i elektronici. Je li ovo Lu koju ste oduvijek željeli napraviti, ali za nju prije niste imali dovoljno slobode, hrabrosti ili iskustva? Apsolutno! Ali, vjerujem da sve dolazi kada si za to zaista spreman. Na sebi primjećujem lakoću komuniciranja vizije i prije je to bila samo iskra i ideja, dok sad da bih provela sve u djelo imam i alate. Naravno, kao i suradnike koji su mi iznimno važni i bliski. Najljepše je vidjeti koliko predano i zbog sebe samih oni sve ovo rade sa mnom.
Nakon dva albuma, brojnih nominacija i godina provedenih na sceni, osjećate li da ste danas konačno prestali razmišljati o tome kako biste trebali zvučati i počeli raditi isključivo ono što želite? Oduvijek radim ono što želim, što ne znači da mi je to od početaka bila i garancija potvrde, lakoće i protočnosti. Baš naprotiv. Ići van uobičajenog, vlastitih granica, a često i sistema na koje smo navikli kao slušatelji ili glazbenici, je zahtjevno. Na psihološkoj i fizičkoj razini. Međutim, rezultati su mi uvijek pokazivali da je ispravno da slušam svoje srce. Što se mentala tiče, mislim da ću uvijek promišljati kako bih trebala zvučati, ali to je primarno potaknuto željom, maštom i osjećajem. Svom osjećaju jako vjerujem, pa mi je to zvijezda vodilja u aranžiranju svega. Definitivno sada, u ovom ciklusu, radim i donosim odluke s osjetnom lakoćom koju nosi iskustvo i zrelost.
Kada ste se pojavili u "A strani", publika vas je upoznala kao vrlo snažnu interpretatoricu. Danas ste kantautorica koja piše i za druge. Je li vam bilo teško izboriti se da vas ljudi prestanu gledati samo kao "onu djevojku koja odlično pjeva"? To je pomalo rak rana našeg područja. Puno je pjevača i pjevačica koji su rijetko i autori. Naravno, slušateljima koji se ne bave glazbom nego su promatrači i uživatelji je i lakše ne kategorizirati. Vrijednost autora više instantno prepoznaju ili profesionalci, ili srodni umjetnici, pjesnici, književnici. Mislim da ću se uvijek boriti za riječi i truditi se da se one čuju i razumiju u vlastitoj glazbi, ali u nastupima me je publika oduvijek prepoznavala kao interpretatoricu, bez puno objašnjavanja, na čemu sam jako zahvalna. Naposljetku, u "A stranu" sam pozvana radi svojih autorskih pjesama, a ne sudjelovanja u prethodnom showu, pa mi je to dovoljno lijepa potvrda od starta.
Kada danas pogledate na "A stranu", biste li ponovno prošli kroz sve ono što je taj projekt nosio ili biste neke stvari danas jednostavno odbili? Ponovila bih sve i rado se sjetim trenutaka iza scene koji su mi ocrtali kako istinska i čista glazba i njen okoliš funkcioniraju. Ne bih ništa odbila jer sam danas nova ja, svake godine se nešto utvrdi, promijeni ili nauči i djelujem iz tog. Onoj Lu iz tih godina aplaudiram i preponosna sam na kolege i cijeli tim koji je radio emisiju. Znala sam već tada da će to biti jedne od naših najljepših životnih uspomena.
Jedno ste vrijeme paralelno gradili glazbenu karijeru i radili na radiju. Što vam je radio dao, a što vam je možda uzeo? Po struci sam magistra komunikologije. Glazba je moja vokacija, a komunikacija strast. Tako da sam, razvijajući glazbenu karijeru, na radiju našla prostor za drugu ljubav i privređivanje. Osim radija sam radila puno različitih poslova: u cvjećarni, prodaji, ugostiteljstvu... Svi poslovi vam glazbe su mi dali vještine, strpljenje i razumijevanje generalno. Jako sam ponosna na to i točno vidim kada je netko vrijedno i radišno odlučio graditi svoj duh i ne odustajati ili očekivati rezultate. Najviše mi je sve to dalo iskustvo, da se sjetim, ne uspoređujem i cijenim.
Više niste na radiju. Što se zapravo dogodilo? Jeste li vi odlučili zatvoriti ta vrata ili ih je život zatvorio umjesto vas? Oboje! Sve je išlo po redu i kako treba, često se šalim da ja tu nemam nikakvo pravo odluke, već da mi svemir slaže potrebne kockice. Uživala sam i obožavam radio kao medij tako da su mi vrata uvijek otvorena. Nastavila sam raditi kao spiker u reklamama i obožavam tu ulogu od svih koje nosim.
Rekli ste da ste "često anksiozni jer umjetnički mozak brine kako će svoj dar upakirati da bude sjajan svima". Je li ta anksioznost s godinama karijere postala manja ili ste samo naučili bolje s njom funkcionirati? Manja je. Ne brinem se kako da dar bude sjajan, već da daruje sa svrhom. Moja namjera je uvijek da je publici lakše kada odu s koncerata ili slušaju glazbu, da se bolje razumiju i prihvate i da zrače tako dalje. Jer meni glazba treba za to. Ako ja to uspijevam u svom radu i vjerujem svojim slušateljima, onda u konačnici vjerujem više i sebi.
O stresu i pritisku govorili ste vrlo otvoreno još u vrijeme "A strane". Danas ste iskusniji, ali su ulozi veći. Jeste li postali otporniji na stres ili ste samo naučili bolje skrivati koliko Vas neke stvari pogađaju? Otpornost je mišić koji traži disciplinu, a ne samo inspiraciju ili pogodan okoliš. Definitivno biram vježbati i trudim se biti savjesna. Lijepo me grade zdrave granice koje učim komunicirati ispravno i uvijek uzimam u obzir više strana sugovornika, suradnika i sredine u kojoj se nalazim.
Je li vam danas teže podnijeti lošu kritiku ili činjenicu da neka pjesma u koju ste vjerovali jednostavno ne dopre do publike onako kako ste očekivali? Nije, naprotiv. Svaka kritika je dobrodošla, ja sam ta koja odabire što ću iz nje zaista čuti, to je moja odgovornost, a ne onih koji je upućuju. A publiku strahovito poštujem, pa ako nešto nije odrezoniralo, možda treba pustiti vremenu da poruka dozrije. Tu se opet mogu vratiti na moć procjene koja je super alat, kao i svaka vrsta rada na sebi. Pomaže puno odvojiti se od ega i shvatiti svijet oko sebe, kao i onaj unutarnji. Odvojiti šum od buke. Buke se ne bojim, a šum danas volim pogledati u oči.
Čini mi se da se kroz vaše pjesme često provlači pitanje puštanja, ljudi, očekivanja i nekih vlastitih verzija sebe. Što vam je u životu bilo najteže pustiti? Ideje. Ali puštanje donosi novi prostor u kojem dolazi istina koja te liječi. Također, birati svakodnevno prelijep, ali nesiguran i nestabilan pravac (glazbu) je prelijepa, ali teška odluka. Zahtijeva veliko povjerenje i vjeru u sebe na čemu svi imam osjećaj, moramo raditi. A tu su i računi, obitelj, ulaganja svakakve vrste. Pošto mi rad nije stran i radoholičar sam, sve manje se bojim, češće puštam i pritom uviđam da se hrabrost uvijek isplati. Strpljenje i blagost u povjerenju i uvjerenju su tu najbolji "suradnici".
Jeste li osoba koja puno analizira svoje odluke ili više vjerujete intuiciji? I koliko ste puta u životu požalili što ste poslušali jedno umjesto drugog? Kao horoskopskoj Djevici, analiza mi je primalna - na žalost i/ili na sreću (smijeh)! Vjerujem svojoj intuiciji, ali ona često pod ruku ide sa talogom straha, tako da se trudim razdvojiti to svoje analizom. Vrtim se u krug, zar ne? Sigurno sam nekad požalila, ali u tom trenutku je postojao veći razlog zašto je kokoš bila prije nego jaje ili obrnuto, a to me pokušavalo učiti. Na kraju onda, ako tako promatram, slušanje je bilo ipak za sjedi, 5, a ne za kažnjavanje. Kraći odgovor je: vjerujem intuiciji i definitivno imam analitični mozak.
Kako danas gledate na društvene mreže? Jesu li po vama postale nezaobilazan i dobar način promocije glazbe ili umjetnike zapravo tjeraju da stalno budu prisutni i proizvode sadržaj? I kako gledate na ljude koji gotovo svakodnevno na društvenim mrežama javno pokazuju svoj privatni život? Oduvijek su mi društvene mreže fenomenalna platforma i alat za direktno povezivanje s publikom. Posebice kao samostalnoj umjetnici. Njihov tok i oblik se mijenja, ali u konačnici to ovisi o nama. Koliko i kako ćemo se prikazivati i rezonira li to zaista s pravom istinom. Mreže su mi instantan feedback, uvažavanje, povezivanje. Jako volim bilježiti, snimati, editirati. I probrati što ću pokazati. Bavim se glazbom, što znači da sam često vlastiti autor, urednik, snimatelj, producent, vozač, šminker, frizer, grafički dizajner, novinar, psiholog, asistent, direktor, nastaviti mogu do kraja bilježnice. Volim pokazati sve što je i kako je "iza scene", jer je naporno, sveobuhvatno, ali i zabavno. S druge strane, privatni život ne prikazujem previše i čuvam ono što ne ide u opis posla, barem po mojoj definiciji. I to je najbolje od svega: ti si odgovoran za koliko pokazuješ i daješ.
I za kraj, kada 7. listopada izađete na pozornicu Boogalooa i otpjevate i stare i nove pjesme, što biste voljeli da publika shvati o Lu Jakelić koju danas slušaju, a možda još nije shvatila? Koliko je ovo sveobuhvatan, životni trud, proces i moja strast. Koliko uključuje ljudi i suradnika koji se jednako trude i rade uz mene zbog sebe i svoje svrhe. Koliko nam znači umjetnost i na kraju, koliko publiku uzimamo u obzir i ne želimo (i ne možemo) svoj poziv živjeti bez njih i njihovih srca i potreba. Vidimo se 7.10. u Boogaloo, ulaznice su na stranici entrio.hr!