'Nakon 45 godina više ne nosim starke. Kupovao sam ih na stotine'

Žera kakvog nisam poznavao. Takav sam dojam ponio na povratku s intervjua s Draženom Žerićem, frontmenom jednog od najpoznatijih bendova ovih prostora. Razgovarali smo potpuno otvoreno, trudili se izbjegavati sva klišeizirana pitanja koja mu inače upućuju. Posebno ona o Bogu i ljudima dosadnim starkama, jer ih više i ne nosi. Puno govori o svojim dvjema kćerima, posebno o tome kako ih vodi i čeka s glumačkih proba u Zagrebačkom kazalištu mladih. Obojica smo od zadnjeg većeg razgovora prije desetak godina ostarjeli pa mi se čini da život danas promišlja drugačije i dublje. Niti ne pokušava sakriti da je zabrinut za budućnost, među ostalim i budućnost hrvatske popularne glazbe. S članovima benda u hladnom hangaru ovih dana održava probe za koncert koji će na samo Valentinovo održati u zagrebačkoj Areni. Može se to činiti kao floskula, ali i dalje uporno ponavlja, kao i u većini pjesama, da samo ljubav ima smisla bez obzira na to što je potpuno svjestan da većina ljudi u Hrvatskoj, pa i regiji, teško živi. Ne bi ga to izravno moralo pogađati jer je zadnji put siromašan bio davno, još kao dječak u Sarajevu, ali čini se da su ga baš te ulice i tamošnja prašina zauvijek naučili da ne podnosi nepravdu i da, što mu je često problem, kaže što misli.