'Na televiziji vlada velika cenzura, jako se brižno pazi na političku korektnost pod izlikom da se netko ne bi uvrijedio'

O filmu "Svadba" pisali smo još početkom lipnja prošle godine kada smo imali intervju s njegovim redateljem Igorom Šeregijem. Jednostavno, vijest da se snima hrvatski film u kojem će nastupiti nekoliko glumaca iz Srbije na čelu s Draganom Bjelogrlićem interesantna je sama po sebi. A osim toga, riječ je o priči u kojoj se kći hrvatskog tajkuna udaje za sina srbijanskog ministra s kojim je i zatrudnjela. Pazite, intervju je izašao kojih mjesec dana prije Thompsonova koncerta na Hipodromu nakon kojeg su se dodatno uzburkale strasti koje ionako nikada nisu bile umirene. To i dalje traje, a 22. siječnja u kina dolazi "Svadba", film koji govori upravo o hrvatsko-srpskim odnosima, a njime kao da se želi poručiti – ono što cijelo vrijeme tražite, e pa to ćete sada i dobiti! Film smo odgledali prije premijere i zaključili da nosi Šeregijev potpis – svakome je razumljiv, a tu su i jednostavan i efektan humor, scenarij bez komplikacija da bi se ostavilo mjesta smijehu i zabavi kao i opcija da se o svemu razmisli. Oni koji to žele, naravno. Sjećamo se filma "ZG80" o kultnoj skupini Bad Blue Boysa koji je napravljen na sličan način. Mimo očekivanja, to je bio najgledaniji domaći film te godine. No od toga je prošlo gotovo deset godina, sada smo nekako sumnjali da ima prostora da film sličnog lajtmotiva ponovi takav uspjeh. "Svadba" je zabavan film koji kapitalizira na ironiziranju hrvatsko-srpskih odnosa odnosno upućenosti jednih na druge. Nema dana kada se ne izvrti barem nekoliko vijesti o tome, iako svi tvrde da ih oni 'preko' ne zanimaju. To je plodno tlo za prikazivanje vječnih stereotipa, korumpiranih političara i biznismena u liku Bjelogrlićeva ministra vanjskih poslova Vuka i Bitorajčeva tajkuna Miljenka. Jedan stalno priča masne viceve i ima ludu ambiciju sagraditi metro u Beogradu, a drugoga stalno upozoravaju da se kontrolira i ne psuje. Njihov susret nakon što prime obojici neugodnu vijest o skorašnjem 'mješovitom' potomstvu, tempirana je bomba koja detonira film. Kakvu će i koliko jaku eksploziju tko čuti, ne znamo, ali prema prvim rezultatima s blagajni prije premijere, imat ćemo ozbiljan uzorak. Rene Bitorajac bio je zvijezda filma "ZG80", a tako je i u "Svadbi". Ovdje ima, barem po našem mišljenju, netipičnu ulogu kojom parira Bjelogrliću koji je i u nas izuzetno poznat zbog serija i filmova koje je snimao, a koji su zapravo igrali na sličnu kartu u kojoj se prepoznaju i jedni i drugi. Sve dodatno začini jugoslavenska legenda Seka Sablić koja, moramo se žargonski izraziti, rastura i u poznijim godinama u svojoj maloj ulozi. O filmu koji očito ima velike ambicije, suradnji s glumačkim ansamblom kakav se već dugo nije vidio na domaćem filmu, kao i o ulozi zbog koje se djelomično promijenio, uoči premijere razgovarali smo s Reneom Bitorajcem.

Zašto ste prihvatili ulogu Miljenka? Na prvu se može činiti da to nije uloga koja bi vam odgovarala?

Ako pitate Šeregija, pisana je po meni! Valjda me on takvog vidi. Da, pa upravo je čar glumačke igre utjeloviti ulogu i udahnuti život u lik koji vam nije ni sličan. Time je i izazov veći. Ova uloga nudila mi je bezbroj mogućnosti pa sam si dao oduška. Inače, ulogu prihvaćam kao dio scenarija, a ovaj, pogotovo uz ovakvu glumačku ekipu, nisam mogao propustiti. Zato sam prihvatio ulogu Miljenka.

Što ste pomislili kada ste vidjeli svoju ulogu? Nekako je posve oprečna od svega do sada, Petra Galića, Krpe … Podsjetila nas je na "Metropolitance" gdje Linda Begonja igra gotovo istu ulogu, a vi kao da ste zaigrali umjesto Dejana Aćimovića!

To mi nije palo na pamet. Tada još nisam ni znao tko će mi igrati ženu, a na početku su to samo slova na papiru. Na ulozi se radi od nule, ona se stvara pa me nije mogla podsjećati na nešto što su drugi radili. Pokušavam biti što različitiji u svakoj ulozi, no ponekad to nije moguće jer mnogo ovisi o scenariju i liku. Glas je uvijek vaš, visina i geste također, uvijek podsjećate malo na sebe. Ovdje se ipak ne prepoznajem, a i sve se više mogu, s obzirom na godine, uklopiti u neke nove likove.

Čujemo da se za premijeru prodaje već 11. dvorana, a to se nije dogodilo doista dugo, barem kad je o domaćem filmu riječ. Izgleda da postoji interes i u Srbiji, a kampanja za film praktički nije ni počela. Kakva su bila vaša očekivanja hoće li ovaj film dobro proći s obzirom na opću klimu i činjenicu da se stalno bude stare negativne strasti?

Da, film će proći odlično i zabavit će mase. Bit će malo debljim slovima upisan u našu kinematografiju od prosječnog domaćeg filma. Potencijal sam vidio od samog početka, ali ovakva halabuka oko filma koji još nije ni ugledao snop projektora nadmašila je i moja očekivanja, a smatrao sam se prevelikim optimistom. Filmovi bi se trebali snimati s namjerom da pronađu put do gledatelja, a ovaj ga je već našao. Možda je upravo i klima o kojoj govorite doprinijela tome, a možda i nije. Ja vjerujem u ovo drugo. Možda i glumci imaju veze s tim!

Čini nam se da je lajtmotiv "Svadbe" isti kao i u filmu "ZG80" koji je bio jako gledan. Jesu li odnosi između Zagreba i Beograda na bilo kojoj razini, ali kroz humor, neka neočekivana dobitna formula? Gledajući malo unatrag, dugo nismo ni imali neki gledani film o hrvatsko-srpskim odnosima.

Uopće ne gledam ovaj film kroz tu prizmu. Iskreno i ne vjerujem da je to neka formula. Da jest, valjda bi se snimalo po tom receptu. Što se tiče "ZG80", mislili smo da će film doživjeti debakl u Beogradu, dakle svakako nije nešto na što možete računati kao dobitnu kombinaciju. Možda zbilja ima veze s glumcima (smijeh).

Namjerno smo se dotakli "Metropolitanaca" jer ih je, kao i "ZG80", također režirao Igor Šeregi. Izgleda da je nastao jedan uspješan odnos. U čemu ste kliknuli, zašto volite raditi s njim?

U pozicijama smo da on zove mene, a ne ja njega, tako da on prvo voli raditi sa mnom. Mislim, odatle sve kreće. Za neke me projekte nije imao u planu jer očito zna ili pretpostavlja moje kriterije, a na tome sam mu zahvalan. Da, nekidan me ishvalio u TV emisiji, lijepo je čuti od redatelja da te smatra vrijednim članom tima. On je inače predobar lik, a iako nije najmlađi, dovoljno je mlad da još dugo stvara i dovoljno perspektivan da napravi i puno veće stvari ako za to dobije priliku. Nakon "ZG80", koji se prometnuo u filmski hit, nije dobio priliku 11 godina. Vjerujem da će se to sada promijeniti. Prednost mu je što ne čeka da mu scenarij padne s neba, nego ga može napisati sam. Navijam za njega, a na setu slobodno može ponekad malo i poludjeti.

Što je, po vama, osnovna poruka filma? Nama se nekako čini da je to: 'Dobili ste što ste tražili, jer nam je svima dosta stalnih izazivanja i napetosti.' Ovakvih je situacija između dvije obitelji možda već i bilo, ali se za njih ne zna, ili će ih sigurno biti.

Film je u potpunosti apolitičan i to je potpuno jednako mogla biti zagrebačko-hercegovačka svadba. Poanta je da će i oni najzadrtiji učiniti sve da spase svoju stražnjicu gazeći pritom i svoja vlastita "moralna" načela, ali poruka je da je ljubav jača od svega i ne poznaje (nužno) granice.

Ono što je bio forte "ZG80" nalazimo i ovdje – jednostavan humor razumljiv svima, kojega više nema ni u domaćim serijama ni u filmovima. Vara li nas dojam, zašto više nemamo humora, a nekada smo u tome bili majstori?

Na televiziji vlada velika cenzura, jako se brižno pazi na političku korektnost pod izlikom da se netko ne bi uvrijedio bez obzira na to što su šale ili kontekst često benigni, a psovke se potpuno isključuju. Mnogo toga što je u principu "prirodno" i ljudski te je svakodnevno prisutno oko nas na televiziji odjednom ne postoji. Samim time stvar počinje biti neprirodna i često uštogljena. Kada se publika navikne na to, svaki "izlet" izvan tih okvira izaziva reakciju: BUM! Evo formule! To je ujedno jedan od razloga zašto publika neprestano ispočetka gleda "Bitange i princeze" na YouTubeu – ta je serija potpuno neopterećena svim spomenutim normama i cenzurama. Na filmu je pak problem što se komedije gotovo i ne snimaju. No to je možda i razumljivo jer snimiti komediju sve je samo nije lako. Valjda zato toliko volimo dramiti u kazalištu i u kinu, a mi se u Ludoj kući tome jako veselimo baš uz slogan "nema drame"! A publike i smijeha ima koliko hoćeš!

Kako je bilo raditi s Draganom Bjelogrlićem, a posebno s Jelisavetom Sekom Sablić? Riječ je o velikim imenima jugoslavenske televizije i filma čije karijere traju dugi niz desetljeća?

Kao klinac gledao sam Bjelu u "Boljem životu", stariji će znati o kojoj seriji govorim. Godinama mi je bio najbliži iako je 10 godina stariji od mene. Obožavao sam njegov lik. Danas sam sretan da surađujemo drugi put nakon "Kajmaka i marmelade". Iskreno, iznenadio me njegov profesionalizam s obzirom na utakmice koje ima u nogama, a nakon kojih se glumci često opuste. Dao se u film u potpunosti već na samom početku u smislu prijedloga pa se odmah vidjelo da mu je stalo do projekta. Odličan je, koncentriran i točan partner, a ja to volim i cijenim jednako koliko mi ovo drugo nije po volji. Poanta priče je i da se nakon snimanja znamo odlično zabaviti, podružiti i nasmijati, za što je kompletna ekipa, ne samo "cast" nego i "crew" bio uvijek raspoložen! Obožavam i Anđelku, s Lindom se znam od akademije, s Aćimovićem i dulje, Sikavica je brz, ma općenito, bilo je zadovoljstvo biti u kadru s dobrim kolegama.

Što očekujete od publike u Srbiji? Niste tamo čest glumački gost, možda vas današnja publika ondje i ne poznaje više toliko?

Što očekivati od publike koja je već kupila više od 4000 karata za našu premijeru u Sava centru nego da se svi žele dobro zabaviti. Nisam tamo tolika nepoznanica, ali nisam ni Bjela. A na nešto će se već zakačiti.

Koliko vidimo, ako smijemo primijetiti, uloga je tražila i nekoliko kilograma viška. Što je bilo lakše, dobiti ih ili sada skidati?

Tko kaže da sam skinuo? Šalim se, jesam, već zadnji dan snimanja. Lakše mi je sad!