Iako proslavlja dva desetljeća karijere, Marija Šerifović nikada ranije nije pjevala publici u Osijeku. S nekolicinom je prijatelja, pak, bila dio publike na koncertu Dine Merlina u osječkom Gradskom vrtu prije dvije godine. Jednostavno su, kaže, sjeli u automobil i došli u Osijek, kojega je tada i prvi put u životu posjetila. U istoj toj dvorani, konačno će i ona zapjevati, 23. studenog. U grad na Dravi stigla je, stoga, proteklog četvrtka kako bi najavila svoj prvi osječki koncert koji su njezini fanovi dugo čekali. I zazivali. "Izuzimajući Zagreb, najviše smo poruka dobili upravo iz Osijeka, tako da se ovom koncertu iznimno radujem", poručila je Šerifović, a nama je otkrila još pokoji detalj...
Zašto je Osijek morao tako dugo čekati Vaš nastup?
- Uf, cijela je Hrvatska dugo čekala na koncerte, tako se jednostavno namjestilo. Nemam pametan odgovor na to pitanje.
Kakav onda spektakl spremate osječkoj publici?
- To mi je uvijek nekako klišej pitanje. Što god da spremam, sigurna sam da će to biti najbolji koncert u njihovim životima.
Upravo su Vas iz Osijeka najglasnije zazivali?
- Sigurno, vjerujte mi! Imam kontrolu nad društvenim mrežama, pratim sve, iz Osijeka su bili glasniji od Zagreba, definitivno, tako da se baš veselim vidjeti što me čeka.
Nadaleko je poznata i slavonska gostoljubivost...
- To svakako!
Iza vas je dvadeset godina karijere. Koliko se estrada promijenila za to vrijeme ili, recimo, uopće nije?
- Mijenjaju se ljudi. Sve su gori i gori. Kao i glazba. Ma, nije se promijenilo dosta toga. Mijenjaju se žanrovi i trendovi, sve je čudnije i čudnije, nikako da se dogodi trenutak da nešto krene u nekom ljepšem smjeru, pametnijem. Ali, to je što je. Ozbiljna je to tema o kojoj možemo pričati jako dugo, pokušat ću reći u jednoj rečenici. Pogrešni su motivi zbog kojih se ljudi bave glazbom. Ja se bavim glazbom jer je ona meni ljubav, zrak, život, hrana, a novac je tek na kraju. Mnogima je to obrnuto.
Jeste se Vi promijenili u tih dvadeset godina?
- Mislim da nisam, samo sam malo s vremenom postala mirnija, mudrija, što je, rekla bih, i prirodno da dođe kod svakog zdravorazumnog, iole pametnog čovjeka.
Izjavili ste nedavno kako balkanska glazba nikada nije bila u većem s...anju.
- Pa i nije!
Zašto to mislite?
Zato što je tako. Evo, da napravimo popis i njih stotinu pitamo što je C-dur, ne znam bi li ih deset znalo odgovor. Tako da su ljudi u glavnom neuki i bave se ovim poslom, a ja sam Baba Roga. Ali odlučila sam prestati i pričati o tome jer sam se umorila. Radije ću gledati svoja posla i svojim primjerom pokušati nešto učiniti i pokazati.
A što je dovelo do toga?
Što god želite – od neukosti, siromaštva, do medija. Ne može jedno bez drugog pa onda dolazimo do pogrešno postavljenih vrijednosti, i sve je otišlo k vragu.
Ima li spasa? Za balkansku glazbu.
- U čovjekovoj je prirodi da misli kako će jednom sve biti bolje i da ima svjetla na kraju tunela, ali ja sam škorpion u horoskopu pa ja baš u to ne vjerujem.
Kako ističete, ne želite pjevati više od trideset puta godišnje. Hoćete se uspjeti toga držati? Zašto Vam je to važno?
- Odmah ću objasniti zašto mi je to važno. Naravno, ja razumijem naš posao, i da pjevaš kada te zovu, nećeš pjevati kada te nitko ne zove, to je jasno. Međutim, kada je dosta? Čega je malo? Jedan auto, pa drugi, jedan stan, pa drugi... Čemu to služi? Ne želim otići u mirovinu sa 60 godina bolesna, ćopava, živjeti još par godina i umrijeti. To je generalno koncept života: radi, radi, radi, pa odeš u mirovinu, ne stigneš potrošiti ni četiri mirovine i već si svoje završio. Želim uživati u životu jer imam samo jedan, nemam dva. Trideset radnih dana, trideset koncerata godišnje je jedna mjera, tko želi više, slobodno. Tko želi uništavati i svoj glas, svoj aparat, pa u ljetnoj sezoni pjevati 80 dana, nema problema. Može tako izdržati dvije sezone, ali to bi vam bilo to.
Je li rođenje sina Marija utjecalo na takav Vaš stav?
Marija Šerifović: Ne želim otići u mirovinu sa 60 godina bolesna, ćopava, živjeti još par godina i umrijeti
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Događaju se promjene na tržištu rada: Diploma nije jedina ulaznica
Fakultetska diploma sve je manje dovoljna za siguran ulazak na tržište rada. Poslodavci traže ljude koji mogu odmah preuzeti posao pa iskustvo stečeno tijekom studija postaje jedna od najvećih prednosti mladih kandidata
Filip Hrgović izgovorio je rečenicu koja bi trebala ući u sve udžbenike
Dok se cijeli svijet divi i čestita Hrgoviću, nevjerojatno je koliko je onih koji ne odustaju, tvrdeći da nije Hrgović pobijedio - već Itauma izgubio ili pak sam sebe nokautirao?!?
'Ne možemo stvarati na livadama i tražiti milijune za naše talente! Gadi mi se što rade akademijama'
– Dugo smo živjeli od ugleda naše reprezentacije. Ali, veliki klubovi jasno razlikuju kvalitetu nacionalne vrste i snagu domaće lige. Modrić, Gvardiol, Olmo... To su bili igrači koji još uvijek ostavljaju trag na najvišoj razini. Oni mogu donekle otvoriti vrata našim igračima, no ne mogu dokazati da je neki talent spreman za najviši razinu
Netanyahu se nalazi u izbornoj zamci: Pravi fenomen događa se desno od njegova Likuda
Netanyahu se nalazi u zamci, za novu vladu možda će mu trebati Ben-Gvir i Smotrich, ali njihova sve ekstremnija retorika može odbiti umjerene birače
Hvale se ekonomijom, a žene su zaključali i oduzeli im sva prava
Afganistan je jedina država na svijetu u kojoj su djevojčicama sustavno zatvorena vrata srednjoškolskog i visokog obrazovanja, a od žena se zahtijeva pokrivanje tijela i lica
Ćopav je onaj tko nama Hrvatima ovdje piše o tebi