Malo horor, malo triler, malo fantazija, malo humor, to je formula koja je danas potrebna kako bi se privuklo publiku

Widow’s Bay, Apple TV+
Matthew Rhys još nam je od Amerikanaca prirastao srcu, iako iz nekog razloga svakog britanskog glumca koji uspije preko bare nekako simpatiziramo. I dobrim dijelom je to zato što otočka škola glume i dalje vrijedi za vjerojatno najbolju u svijetu, pa onda i ovaj velški glumac odskače u svemu u čemu se pojavi. Tako je i s “Widow’s Bay”, serijom koja se podosta oslanja upravo na njegove mogućnosti, no već su prve epizode nagovijestile kako je od ove serije trebalo očekivati i više. U seriji je on Tom Loftus, gradonačelnik gradića Widow’s Bay, smještenog na nekom otočiću države New England. Ali čiji stanovnici vjeruju da je uklet te nitko od njih s njega ne može otići. Plus što u njemu postoje neke čudne “točke”. Kao i priče o kanibalizmu, klaunovima ubojicama, raznim strašilima, vješticama, pa i otrovnoj magli. Loftus, međutim, u to ne pristaje vjerovati pa u grad dovodi čak i turističkog reportera The New York Timesa kako bi povećao posjećenost. Da bi se onda i sam upustio u debunkiranje gradskih mitova od kojih strepe sugrađani. Ne znajući, dakako, čeka li ga pri tome neko iznenađenje. Na neki način nas “Widow’s Bay” podsjeća na kultni horror Johna Carpentera “Magla” iz 1980. godine. I ondje se radilo o gradiću na istočnoj američkoj obali koji je imao neku čudnu povijest od koje, činilo se, njegovi stanovnici neće moći pobjeći. U “Widow’s Bay” sasvim sigurno nije riječ o horroru, ali je potka ista, praznovjernost malih sredina, tajnovitost i mistika koje nikada dosta u serijama te nadasve postignuta atmosfera zbog koje smo prve epizode gledali bez prekida, što u posljednje vrijeme nije čest slučaj. A čini se kako je isto bilo i s većinom publike s obzirom na ocjene koje je serija dobila već na početku. Tako pozitivnom dojmu sasvim sigurno pridonosi i odmjerena doza humora kojega Rhys također dobro nosi, pa nekako ispada da u ovoj seriji svatko dobije nešto za sebe, želite li nekakve sablasti, uklete kuće, priču tipa “Dosjei X”, sve vam je ovdje, a taj paket istodobno ničim ne opterećuje i lagan je za gledati. Sasvim je sigurno kako ova privlačnost proizlazi iz zaključka koji je, nadamo se, lako donijeti nakon svega napisanog, a to je da se “Widow’s Bay” teško može žanrovski svrstati, malo je horror, malo triler, malo fantazija, a malo humor, to je formula koja je danas potrebna kako bi se publiku privuklo, a ova Appleova serija to jako dobro radi i
postiže. Ne sumnjamo da ćete se snaći i uspjeti seriju pogledati iako je na platformi koje kod nas službeno nema. Po nama, to svakako vrijedi truda.