Na današnji dan, 8. srpnja, Ena Begović proslavila bi 65. rođendan. I gotovo 25 godina nakon tragične smrti, njezina pojava i dalje izaziva divljenje, a priča o njezinu životu ne prestaje intrigirati. Enina kći Lana danas je na Instagramu objavila i dosad neviđene fotogrfije svoje majke na kojima pozira negdje na moru i uživa u ljetu. "Sretan", napisala je Lana uz fotografije i odmah dobila brojne lajkove i komentare. "Bože što je bila lijepa", "Prekrasna", redali su se brojni komentari.
Rođena u Trpnju na Pelješcu, u Zagreb je došla studirati pravo, no sudbina ju je odvela na u kazalište. Redatelj Ljubiša Ristić spazio ju je u blizini kazališta i ponudio joj ulogu, prepoznavši u samozatajnoj djevojci karizmu koja će uskoro osvojiti cijelu regiju. Iako je privatno bila tiha, povučena i okrenuta knjigama, na pozornici i ekranu pretvarala se u vulkan strasti, snage i beskompromisnosti. Njezina karijera bila je poput maratona koji je, nažalost, prekinut stravičnom tragedijom na samom vrhuncu.
Kultna scena u mokroj majici iz filma "Pad Italije" (1981.) lansirala ju je u zvjezdanu orbitu, ali joj je istovremeno nametnula etiketu seks-simbola protiv koje se borila cijeloga života. "Svoje sam pogreške platila krvavo. Pristanu li glumice na scene svlačenja, to je žig, poput dosjea na policiji koji će ih pratiti cijeli život", govorila je godinama kasnije. Taj teret nosila je sa snagom koja je bila u potpunoj suprotnosti s njezinom privatnom prirodom. Njezin prvi dečko, Tomislav Pavleka, sjećao ju se kao asocijalne djevojke koja bi na tulumima sjedila u kutu i čitala Dostojevskog, daleko od imidža vamp žene koji su joj mediji stvorili. Bila je načitana, obrazovana i fokusirana, a njezina ambicija nije bila usmjerena na popularnost, već na umjetničku vrijednost i potrebu da se dokaže kao ozbiljna glumica.
Njezin san bio je Hrvatsko narodno kazalište, a kada je jednom kročila na tu pozornicu, više se nije zaustavila. U svega desetak godina odigrala je uloge koje mnoge glumice ne ostvare u cijeloj karijeri: Desdemona, Antigona, barunica Castelli, Teuta, Laura Lenbach. Nije pristajala na uloge naivki, već je birala žene koje su za svoja uvjerenja bile spremne platiti glavom. Vrhunac njezine borbe za integritet dogodio se 1988. kada je odbila Zlatnu arenu za sporednu ulogu barunice Castelli u "Glembajevima", smatrajući da je riječ o glavnoj ulozi i da je nagrada uvreda za lik koji je tumačila. "Moj cilj nije bio da me vole, nego da budem potrebna. I tako sam gradila karijeru", izjavila je jednom, sažimajući svoju životnu i profesionalnu filozofiju.
Iako je na sceni djelovala kao kondor, privatno je bila ranjiva i otvarala se samo rijetkima. Brzina uspjeha donijela joj je i zavist kolega, no s tim se nosila s urođenom elegancijom. Prijateljice poput Alke Vuice i Ankice Dobrić, s kojima je dijelila podstanarske stanove i životne muke, pamtile su je kao pažljivu i odanu osobu. Ankica se prisjetila kako su dijelile kućanske poslove, a Ena je imala opsesiju pranjem suđa. Ipak, iza krhke vanjštine skrivala se iznimna snaga. Malo tko zna da je trenirala karate i imala crni pojas, a jednom je prilikom, kad im se pokvario motor na barci, sama preveslala cijeli Pelješki kanal. Bila je to žena kontrasta – plašljiva u gomili, ali neustrašiva u obrani svojih stavova i prava žena.
Enin život pratio je gotovo proročanski strah od vožnje automobilom. Ta fobija, zbog koje je tražila i stručnu pomoć, dodatno se pojačala nakon teške prometne nesreće 1996. godine, kada je u Zagrebu njezin automobil sudjelovao u sudaru u kojem je poginuo motociklist, a glumac Đorđe Kukuljica teško ozlijeđen. Ena je osuđena na uvjetnu kaznu, a trauma ju je pratila do kraja života.
Godina 2000. trebala je biti godina njezine potpune sreće. U lipnju se udala za poduzetnika Josipa Radeljaka, a u srpnju, dan prije svog 40. rođendana, rodila je dugo željenu kćer Lanu. Činilo se da je napokon pronašla mir i ispunjenje. No, idila je trajala samo 55 dana.
Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, tijekom obiteljskog izleta na Braču, terenac u kojem se nalazila s majkom, suprugom, njegovim sinom i tek rođenom kćeri sletio je u provaliju. Ena je u naručju držala Lanu i pokušala izaći iz vozila koje je nekontrolirano klizilo unatrag. Zadobila je smrtonosne ozljede glave. Njezina smrt potresla je cijelu Hrvatsku, ostavivši iza sebe neizbrisivu prazninu na kulturnoj sceni i u srcima onih koji su je voljeli. Njezina sestra Mia Begović i danas čuva uspomenu na nju, ističući kako Ena živi u njezinim sjećanjima.