Kad su prije četrdeset godina, 1985., splitski Đavoli svirali svoj prvi koncert u Kulušiću, bila je to fešta rockabillyja kojom su u tada najelitnijem zagrebačkom klubu potvrdili potpis ugovora s Jugotonom. Prvi nastup Đavoli su održali 27. studenoga 1984. u Splitu, a nakon tog "koncerta za potpis" u Kulušiću Jugoton im objavljuje prvi album "Ljubav i moda". O Đavolima se već dulje pričalo i pisalo, a tada su i službeno započeli javni diskografski život koji je Neno Belan uspješno nastavio do danas.
Dapače, Belan 8. ožujka svira svoj prvi koncert u Areni Zagreb, najvećoj domaćoj dvorani, s najavom četverosatnog programa s četrdeset pjesama za četiri desetljeća karijere. Neki bi rekli da je dugo trajalo (do Arene), ali je zato bilo temeljito. Mediji često više pažnje posvećuju skandalima i ekscentričnim pojavama, a manje pristojnim "odlikašima" koji mirno i stabilno plove kroz karijeru. Neno Belan upravo je primjer sposobnog, talentiranog glazbenika kojemu je pop glazba u krvi.
Ukratko bi se moglo reći da je Belan, prvo s grupom Đavoli a kasnije samostalno, tj. s pratećim Fiumensima, cijeli svoj radni staž zapravo proveo radeći "obične ljubavne pjesme". No, obične samo utoliko što se pop-rafinman prisutan u njegovu radu može smatrati uobičajenim u zemljama iz kojih je pop glazba i potekla, poput Velike Britanije ili SAD-a, ali ne i kod nas. Stoga bi se Belanova tvrdoglava okrenutost svijetlim tradicijama popularne glazbe u ovdašnjoj diskografiji proteklih četrdeset godina mirne duše mogla proglasiti kuriozitetom.
Kuriozitet je predstavljao i prvi album Đavola "Ljubav i moda" 1985. koji do danas ostaje jedno od najefektnijih domaćih pop ostvarenja. Kao jedan od ključnih albuma domaćeg popa osamdesetih, "Ljubav i moda" pokazala je da je Belan već tada imao prilično definiran rukopis, kao i pjevačke i gitarističke manirizme, dok je koketiranje s retro zvukom pokazalo da je bio svjestan cikličke prirode rocka, da se sve stvari ponavljaju, obnavljaju i nadograđuju. Pogodno za retro-redistribuciju u današnjem vremenu, što se, uostalom, i događa u cijelom svijetu zadnjih 30 godina.
Da bismo shvatili domaću sadašnjost, vratimo se malo u prošlost; Animatori i Krešo Blažević i Belan s Đavolima bili su novi protagonisti pitkog, ali inteligentnog pop zvuka. Cijela jedna generacija novovalnih glazbenika doslovno je prestala postojati i biti zanimljiva 1983. Od 1979. do 1982. dobili smo najbolje, nakon toga, izuzev časnih iznimaka, stvari su otišle kvragu, a Belan je ostao do danas. Mješavinom popa šezdesetih, rock'n'rolla pedesetih, talijanske kancone, Neno Belan vrlo je rano i intuitivno pronašao svoju autorsku mjeru i omjer sastojaka koji će koristiti sve do danas. Jedan je od rijetkih domaćih autora koji je tradiciju popularne glazbe, i u modernim vremenima dvijetisućitih, stalno gurao u prvi plan. Donoseći "vjetar nostalgije", Belan je na početku karijere s Đavolima nudio spoj dalmatinskog šlagera i pop glazbe, koji je izlazni ventil dobio upravo u njegovim pjesmama koje glorificiraju teme poput ljubavi, sunca, mora, itd.
S lakoćom se upisao na listu najsposobnijih splitskih autora, potpisujući podeblju listu pjesama koje i danas čujete na radiju, snimajući albume pune radijskih hitova, radeći duete, ili suradnje, s mnogima za koje je shvatio da imaju sličan "osjećaj za feeling" prema tradiciji pop glazbe. Uz to, uz podršku Fuimensa kao jednog od najboljih domaćih pratećih bendova u čijem su sastavu jednako talentirani muzičari poput Belana, već više od dva desetljeća ima na raspolaganju sve što mu treba za višesatne koncerte od Lisinskog i Tvornice, do Doma sportova i sada Arene Zagreb.
Napravljene prema modelu single ploča iz pedesetih i šezdesetih, Belanove pjesme zadržavale su jednaku dozu optimizma pomiješanog s nostalgijom: "Điri điri", "Stojin na kantunu", "Ostani uz mene", "Zvuci ulice", "Bambina", "Pričaj mi o ljubavi", "Kucaj opet", ili "Dugo toplo ljeto". A upravo je nostalgičan prizvuk ono što možete pronaći u pjesmama poput "Sunčan dan" - kojom Belan skoro da preuzima ulogu domaćeg Briana Wilsona, zamjenjujući sunčanu Kaliforniju Beach Boysa Splitom - ili prepjevima Phila Spectora ("Baby I Love You"), Chucka Berryja ("Memphis Tennessee") i "Biondini" Rocca Granate.
Nakon prvijenca Đavola stigli su albumi "Hallo Lulu 22" (1987.), "Ostani uz mene" (1988.) i "Balade/Kada se nađem u predjelu noći" (1989.).
Belan je rano shvatio da su festivali prilika za promociju, pa s pjesmom "Dugo toplo ljeto" Đavoli pobjeđuju na splitskom festivalu 1989. Ne moramo niti spominjati kasnije Šibenske šansone na kojima je puno puta pobijedio ili ponudio pjesme i duete, poglavito s Massimom, koje su ostale zapamćene. Nakon rasformiranja Đavola potvrdilo se da Belan ima kapaciteta za samostalnu karijeru.
Iako je i sam sposoban producent i instrumentalist, solo karijera Nene Balana započela je suradnjom s nezaobilaznim Pikom Stančićem na singleu "Rock galama" 1991. Tri prva samostalna albuma ("Vino noći", "Dolazi ljubav" i "Južnjačka utjeha"), nastavili su još bolji u dvijetisućitima, "Luna & Stelle", "Rijeka snova", "Oceani ljubavi" i "Sanjaj!", između kojih je objavio i dva albuma filmske glazbe ("Matilda" i "Povratak Filipa Latinovicza").
Prva demo snimka Đavola, "Diavoli", po kojoj su i dobili ime, objavljena je kao završna pjesma albuma "Space Twist" (1998.). I dalje se osjećao Splićaninom bez obzira na to što se preselio u Rijeku. Nimalo čudno, jer je odrastao i odgojen u Splitu, gdje je i pokupio lokalni duh i vibraciju. Znao je reći da mu više nije ni bitno gdje se nalazi, nego kako se osjeća, a ono što ima u sebi ionako neće izgubiti. I to da su Split, Zagreb i Rijeka njegov trokut u kojem se kreće: u Zagrebu radi posao, u Splitu mu je gušt, a u Rijeci mir.
Na trusnom i mutnom domaćem diskografskom terenu Belan i Fiumensi redovito su nudili dokaze pošteno napravljenih pop ploča i višesatnih koncerata. Najveća Belanova prednost je što melodijski kod i zaigranost rock'n'rolla pedesetih, ustanovljenu još u Đavolima, reproducira u novim tehnološkim uvjetima i s dodacima koji pokazuju da autor shvaća da živimo u trećem tisućljeću. Uz to je uspio okupiti ekipu glazbenika koja organski diše zajedno; ako im ponudi dobar materijal, postaju svirački neuhvatljivi, a upravo je to slučaj na njegovim koncertima gdje nostalgičnu mediteransku opciju za široku publiku spaja s novim dodacima i pokazuje da je dobri duh domaće pop glazbe.
FOTO Pogledajte ekskluzivne fotografije Rakitićevog doma nedaleko od Splita
Neno Belan i Fiumensi povezuju nekoliko etapa domaće i strane pop glazbe. Za čovjeka koji je od početka s Đavolima pokazivao šarm i smisao za reinterpretiranjem raznih povijesnih formata pop glazbe, ulazak na teren šansone bio je jednako uspješan kao i ranije bavljenje raznim modifikacijama zvuka rock'n'rolla, pop glazbe i srodnih žanrova. Belan je na festivalima šibenske šansone redovito odnosio nagrade (17) i pojavljivao se sa superiornim pjesmama čije zajedničko objavljivanje na albumu "Oceani ljubavi" ne da je imalo smisla, nego je bila prava "best of" kolekcija s nekim od njegovih ključnih pjesama poput "Kiša", naslovne, "Rijeka snova", ili dueta s Massimom "Zar više nema nas". Ujedno i početak prakse danas široko prihvaćene kod nas, da se albumi objavljuju nakon što je ispucana dojmljiva serija singleova i hitova prije toga.
Belan je do danas ostao vjeran pop senzibilitetu, a svojom pjesmaricom nudio više standarde od ostalih u domaćoj pop glazbi. Krećući se podjednako umješno u raznim žanrovima, njegovi albumi, ali i svirka pratećeg benda, zadržavali su fini balans svojstven punokrvnim pop autorima. Pisao je "najveće hitove" na skoro dnevnoj bazi, a nagrade na dodjelama Porina ili rasprodani koncerti pokazali su da njegov trud cijene i kolege i masovna publika.
Iako svira četrdeset godina, Belan je kao fini autor u često ne tako finom okruženju domaćeg glazbenog i estradnog bofla i populizma zadnjih godina pošteno "naplatio" visoke rezultate. S nekoliko večeri u zaredom rasprodanim Tvornicama ili velikim koncertima u Domu sportova, hrpom Porina koje je osvajao, pomirio je ukus publike i kritike. Nostalgična mediteranska opcija, ili pak suradnje s klapama More i Kampanel, odveli su ga i na trendovski etno-teren. No, sve to nije došlo niotkuda; upravo kontinuitet daje Belanu pečat "dobrog duha domaće pop glazbe", a ujedinjeni pop rafinman i sjajna svirka pratećih Fiumensa zaokružili su takvu metodologiju u dobitnu pop kombinaciju koja publiku, nema razloga sumnjati, čeka i u Areni Zagreb.
VIDEO Sjećate li se nekad najskandaloznijeg Hrvata? Bio je u zatvoru pa se pokajao