Joško Lokas: 'Lijepo je opet biti u konkurenciji jer to znači da netko prepoznaje vaš rad'

Joško Lokas zaštitno je lice brojnih kvizova. Trenutačno ga gledamo u voditeljskom stolcu popularnog kviza "Potjera" u kojem je zamijenio Tarika Filipovića. Nije to bio nimalo lak zadatak, no Lokas se u njemu snašao odlično, a za svoj trud i doprinos kvizu koji je nedavno proslavio svoje 1000. izdanje nagrađen je i nominacijom za Večernjakovu ružu.

Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine. Jeste li se nadali nominaciji? Što vam ona znači?

Večernjakove ruže obilježile su početak mog bavljenja televizijskim poslom i njihove dodjele bile su uvijek posebne jer je tada to bila jedina nagrada koja obuhvaćala i televizijske kategorije. Prvu sam osobno gledao iz publike, a nagradu je osvojio nezamjenjivi Oliver Mlakar. Godinu iza te i sâm sam osvojio svoju prvu Ružu. Lijepo je opet biti u konkurenciji jer to znači da netko prepoznaje vaš rad.

Što kažete na konkurenciju u kategoriji TV osobe godine?

Svi navedeni kolege zaslužuju po ružu, a dame i bukete te nisu bez razloga ovdje tako da je time i mirnija situacija oko izbora dobitnika. Prepoznatljivost njihova rada, imena i lica u televizijskom poslu dokaz je kvalitete, ali i kvantitete jer se svi nalazimo u istom televizijskom eteru popriličan broj pojavljivanja godišnje.

Nominaciju ste zaslužili zahvaljujući voditeljskoj ulozi u kvizu "Potjera" koja je nedavno proslavila 1000. izdanje. U čemu leži tajna uspjeha tog kviza?

U nevjerojatnoj dinamici i interaktivnosti sistema, i to u odlično posloženih nekoliko segmenata same igre što formatu daje izvrsnu dramaturgiju. Uloge lovaca posebno plijene pažnju jer igri daju potpuno drugačiji ton od ostalih kvizova. Ovdje slobodno možemo reći da natjecatelji igraju protiv natjecatelja jer i naši Morana, Dean, Krešo i Mladen dolaze iz tog svijeta, ali su svojim zapaženim nastupima zaslužili titule lovca. U Potjeri stoje kao prepreka do osvajanja novčanih nagrada, a u ostalim formatima natjecatelji igraju protiv sistema.

Mnogi vas još uvijek pamte po "Upitniku" koji se pojavio sredinom 90-ih i oduševio brojne gledatelje. Jesu li televizijski kvizovi u karanteni postali još popularniji?

Upitnik je moja prva prava istinska televizijska ljubav. Rađen je toliko iskreno da smo nekad i suzu pustili u eteru i mislim da je ta spontanost s kojom smo svi mi voditelji "Upitnika" ulazili u domove gledatelja bila i njegova najveća snaga. Bili smo dinamični, brzi, aktualni, a novčane nagrade su bile jako primamljive. Gledatelji su mogli biti bilo gdje i sudjelovati u "Upitniku". Da budem iskren, mislim da "Upitnik" odgovara upravo ovom vremenu u kojem živimo. Karantena, za koju se svi nadamo da će što prije završiti, svakako je donijela popularnost nekim nišama industrije, a online kvizovi su jedna od njih. Međutim mislim da nema bolje nego kad se pub-kvizaši opet skupe, a neki od njih okušaju i u televizijskim arenama raznih kvizova.

Protekla godina bila je poprilično izazovna za sve nas ponajviše zbog pandemije koronavirusa i potresa. Puno se toga dogodilo u 2020. godini. Što vam je predstavljalo najveći izazov?

Odgovor se krije u prvim pitanjima koja ste mi postavili, vezanima za komentar Ruže i ovogodišnjih nominiranih. Izazov je, kao i većini ljudi u Hrvatskoj, bio opstati na svom poslu. Želja da idete dalje i da imate uopće priliku raditi i stvarati. Mislim da su mnogi ljudi u Hrvatskoj zaustavljeni u napretku svojih karijera, a mnogi su ostali bez svega. Generacije klinaca, a tu mislim i na svoje Nou, Tomu i Jakova, zakinute su za osnovne elemente normalnog života. Sjede pred ekranima. Učionice prazne, sportske dvorane prazne, gradovi i mjesta prazni. Tu i tamo neka mjera koja vam dozvoli da u kinu ili negdje u prirodi osjetite dašak normalnog života, ali to naprosto nije dovoljno. Socijalna smo i emotivna bića, a sve nam se našlo na tankom ledu tako da je izazov upućen svima nama kako bismo svojim odgovornim ponašanjem zaustavili pandemiju i vratili živote tamo gdje smo ih ostavili prije svega ovog ludila.

Kako preživljavate ova vremena u kojima živimo? Što vam pada najteže? Jeste li se već priviknuli na novo normalno?

Ne želim se privikavati jer ništa od ovog nije normalno i prihvaćanjem tako nečega potpisujemo kapitulaciju. Prvi se put cijeli svijet suočava s nekoliko istih pitanja na koja traži odgovore. Ne postoji oaza u koju se  možete sakriti i pomisliti kako se sve ovo događa negdje drugdje. Ne postoji više iznimka pa da bogati ili bogate zemlje mogu ovo zaobići. Ne. Svi smo pogođeni i nekoliko je ključnih pitanja na koja moramo odgovoriti. Pandemija, ekonomska kriza, borba protiv svih različitosti u društvu i klimatske promjene. Na ta pitanja ne možemo odgovoriti ako prihvatimo ovakvu situaciju. Na ta pitanja moramo odgovoriti mi, sada i ovdje. Ako ne zbog sebe, onda zbog onih kojima ostavljamo sve ovo. Ovo je samo jedna od prepreka u životu iz koje ćemo, nadam se, izaći što pametniji.

Imate li već neke nove projekte u najavi?

Naravno. Moramo stvarati. Pored "Nestalih" radim na još dvije igrane serije, a što se kvizova tiče, tu sam na tri projekta. Jedan od tri je gotov, a iza njega je ekipa iz Clinica studia s kojom godinama surađujem. Zove se "SOLO". To je "Upitnik" novoga vremena.

Ako Ruža završi u vašim rukama, znate li već kamo ćete je smjestiti?

Naravno. Pokraj one četiri koje sam osvojio četiri godine zaredom (osmijeh).

Živimo u vrlo neizvjesnim vremenima, no ako nam epidemiološke prilike dozvole da održimo Ružu u HNK, koga ćete povesti  sa sobom?

Koliko god pozivnica mi date, sve ćemo popuniti (osmijeh).