Da mi je netko rekao da će najviše nominacija za nagradu Porin ove godine imati Mangroove, čak šest, kao i Mayales te Parni valjak i Baby Lasagna s pet, unaprijed bih potpisao takav rezultat. Pokazuje to da je nov(ij)a generacija glazbenika ipak ušla na radar brojnijeg glasačkog tijela i makar simbolički prišla u domaću srednju struju. Kao i Let3, koji su tek prije nekoliko godina, nakon showa s Eurosongom, postali omiljeni i širokoj publici. I oni su među albumima godine, uz nabrojane i Jelusicka. I njih još čeka ulazak u Arenu Zagreb, što je Damir Urban već napravio, a i on je jedan od onih koji se tek nedavno, 30 godina nakon početka s Lauferom, našao na radaru masovne publike.S druge strane, izostanak Marka Perkovića Thompsona, koji je politički i medijski dominirao prošle godine, pokazuje da on može biti među najpopularnijima - zato je nedavno i osvojio sve Cesarice - ali ne može biti i među najboljima. Drugim riječima, čini se da glasači više cijene radikalno dobru glazbu nego radikalno (loše) političke ideje, pa izgleda da se tek ove godine ostvarila namjera Remi iz Elementala koja je lani pozivala na bojkot Porina radi Thompsona.
To vam je otprilike kao da je američki Kid Rock nastupio na glavnom Super Bowlu umjesto Bad Bunnyja, a ne na isforsiranoj desničarskoj verziji za nezadovoljne. Još jedna usporedba mogla bi biti s nedavnim dodjelama nagrada Grammy. I Porin i Grammy nagrade su srednje struje, no, ako se kod njih može dogoditi da The Cure, veterani s milijunima prodanih ploča, pobijede u kategoriji „alternativnog albuma“, onda je uspjeh Mayalesa kod nas još i veći, jer bi nekada završili u kategorijama klupske glazbe ili alternative.
Doduše, ima i propusta, Mangroove su s albumom „Komad neba“ trebali biti i među albumima godine (a ne samo u kategoriji najboljeg pop albuma), umjesto Baby Lasagne, koji je linijom popularnosti osvojio i nominaciju za najbolju vokalnu izvedbu - što je posvemašnja nelogičnost, za razliku od opravdanog ulaska dueta s Vojkom V u kategoriju najbolje vokalne suradnje - gdje su i Mangroove sa zborom Izvor. Ali takve izbore nemoguće je izbjeći jer glasačko tijelo od oko 1100 ljudi teško može provariti sve ključne projekte. Jedan od njih je i besprijekoran prvi solo album „Drugo Sunce“ Maje Rivić koji nije dobio nominaciju (osvojio ju je za dizajn omota Sven Sorić), ali ju je zato dobio njen matični bend Mimika Orchestra s ključnim albumom „Medzotermina“ u etno kategoriji, gdje su i Dunije s remek-djelom „Bilo je danas“ i Borna Šercar's Jazziana Croatica feat. Lado & Zagreb Philharmonic s albumom „Tales of Tradition“.
Još jedan opravdan izbor nominacija nalazimo u kategorijama najboljeg albuma elektroničke glazbe gdje uz nekad masovno popularne Denis & Denis konkuriraju sjajni ABOP i „sama svoja majstorica“ Sun U, i u kategoriji najboljeg novog izvođača gdje su se pored ultra-popularnog Jakova Jozinovića probili nadahnuta Ane Paška i mladi bend iz generacije „Supervala“ Smrdljivi Martini. Ovo su samo neki naglasci ovogodišnjeg Porina koji ima 33 kategorije i s 33 godine na leđima uskoro će biti dvostruko punoljetan, a friškim izborima podsjeća na najbolje godine iz vremena prvog glavnog tajnika i jednog od idejnih utemeljitelja Porina Dražena Vrdoljaka, kad su Hladno pivo, Majke, Rundek i drugi polako ulazili u srednju struju i mijenjali poredak slavodobitnika. Ovakav Porin je potreban domaćoj glazbi, za koju je promišljeniji i artistički opravdaniji od masovno komercijalnog Grammyja, pa nije teško zaključiti da ga je izvršni direktor Davor Drezga sa suradnicima iz Unisona polako, ali sigurno vratio na izvorne postavke. Uvijek će biti nezadovoljnih, kao i u slučaju Grammyja ili BRIT Awards - pogledajmo samo svađe oko izbora Noela Gallaghera iz Oasis za „autora godine“ – jet takve nagrade uvijek donose mišljenja „za“ i „protiv“.
VEZANI ČLANCI
S te strane, zanimljive su kategorije najboljeg rock albuma u kojima se bore veterani Parni valjak, malo mlađi veterani Let3 i Jelusick, a sličnu situaciju staro-novo nalazimo i u kategoriji najboljeg koncertnog albuma, gdje konkuriraju Prljavo kazalište s „Arena Zagreb Live 2024“ i dva sjajna klupska albuma s istog mjesta, J.R. August („Live at Peti kupe“), i Chui s „Prošireni svemir (Live at Peti kupe)“. Jedini otvoreni prijepor ove godine dogodio se kad je ilustrator Igor Jurilj odustao od utrke za Porina, jer se nije htio boriti s AI dizajnom koji je primijetio na nekoliko likovnih rješenja prošle godine. Iz Porina su mu odgovorili da „ne mogu biti AI policija“ i da se taj problem treba sustavno riješiti u dizajnerskoj struci. Znamo li da je Jurilj dizajnirao odličan omot albuma „Kažu pčele umiru“ Parnog valjka, nije nemoguće da bi uz njegovu prijavu Valjak dobio još jednu nominaciju više. Paradoksa radi, jedan od omota koje mi je Jurilj privatno spomenuo kao primjer AI intervencije, pa zbog njegove želje niti neću odavati koji, našao se ove godine među nominiranima u kategoriji za nabolje likovno rješenje ovitka.
Motorni brod Porin nagnuo se ulijevo za 15 stupnjeva što zahtijeva hitnu reakciju za ispravljanje plovila.