Iako joj je svakodnevica ispunjena brojnim obvezama i odvija se ubrzanim tempom, glumica Ana Gruica Uglešić uspijeva uskladiti majčinstvo, kazališne angažmane, poslovne projekte, poslijediplomski studij i humanitarni rad. Pritom ne odustaje od svoje osobnosti i iskrenosti, premda je zbog otvorenog izražavanja stavova nerijetko nailazila na kritike. ''Meni se čini da čim sam se rodila sam imala problem radi stava, imala sam u kući problem s mamom, s nastavnicima, učiteljima, itd., na fakultetu, ali nisam nikad odustajala od svoje autentičnosti, takva sam, kakva sam, takva sam se rodila i da, ljudi to ili vole ili ne vole. Stvarno sam već nekako potpuno svjesna da u ljudima izazivam određene emocije što uopće nije loše jer emocija i kad te netko ne voli je dobra emocija, znači da traješ, da ljudi nisu indiferentni prema tebi, tako da sve je to ok.'', rekla je za In Magazin.
Ipak, priznaje kako je u posljednjih nekoliko godina na svoja leđa preuzela možda i previše obveza. No, umjesto da se opterećuje negativnim komentarima, radije se usredotočuje na žene kojima je njezin primjer poticaj i motivacija. ''Moram ti iskreno reći, žene me na dnevnoj bazi zaustavljaju i kažu 'kad mi bude teško, pomislim, ako može ona Gruica, mogu i ja. I ja ću radije gledat tu sferu, te ljude i te komentare kojima sam ja neki motiv i pokazatelj da se može brže, više i jače, a ne bih se uopće osvrtala na ove kojima je to nešto previše i koji se osjećaju možda čak i frustrirano.'', rekla je glumica.
Na predrasude i različite komentare odgovara radom, a jedan od njezinih posljednjih velikih poslovnih pothvata ostvarila je zajedno sa suprugom, psihijatrom Boranom Uglešićem. Prošlog su mjeseca otvorili zdravstveno-socijalni centar, projekt na kojem su radili pune dvije godine. Ana pritom ne skriva koliko je taj proces bio zahtjevan i za njih kao poslovne partnere i za njihov brak. ''Pa moram priznati da smo pokazali jednu veliku zrelost. U ovom procesu nije lako izgubiti glavu i doći do nekog razilaženja mišljenja, pogotovo jer je užasno stresno, zahtjevno i neizvjesno. Dakle, ovo je doslovno dvije godine ruleta bilo i mi skupa kockamo. I ja sam sretna jer smo se dva puta posvađali u ovom periodu i bilo me užasno strah hoćemo li oštetiti naš odnos i naš brak, jer ljudi su pucali na ovakvim stvarima.'', ispričala je Ana.
Da uspješno funkcioniraju i kao supružnici i kao poslovni partneri, potvrđuju i njihove godine zajedničkog života. U kolovozu su obilježili osmu godišnjicu civilnog i treću godišnjicu crkvenog braka. ''Mi u ove prve dvije faze, Bogu hvala, nismo nigdje poklekli, možda ćemo u ovoj trećoj, kad jednog dana dođu novci (smijeh), zezam se. Znamo sad pričati jedan kad vratimo investiciju što ćemo, onda svatko mašta svoje, tu se malo razilazimo.'', govori Ana.
A kada se oko nečega ne slažu, postavlja se pitanje tko je taj koji na kraju popusti. ''Neću vam reći tko popusti, ali zna se (smijeh).'' Na opaske da joj je u životu lakše jer kod kuće ima psihijatra kojem se može obratiti za savjet, Ana ima spreman odgovor. Kaže kako se privatne emocije i bračni odnosi ipak ne mogu rješavati na isti način kao profesionalni problemi.
''Nemojte me krivo shvatiti, ali kad su emocije u pitanju ne može on baš dati savjet. Ja njemu dajem savjete što se tiče samog stresa i kako ćemo se organizirati, pripremiti za izazove itd. Neka se on drži ordinacije i struke (smijeh).'' Najveći oslonac i ponos ipak joj je sin Ivan Marat, koji ima 11 godina. Njegova zrelost posebno ju je dirnula u jednom od težih trenutaka tijekom realizacije zajedničkog poslovnog projekta.
''U drugoj fazi ja nešto doma plačem, neki trenutak je bio, a on mene grli i govori 'izdržat ćemo, mama, u drugoj smo fazi, na pola smo puta, izdržat ćemo'. Tad sam shvatila da ima potpunu svijest da je sam odgovoran za sebe i da u ove tri godine će se morati sam pobrinuti. Nisam mislila, ne živi dijete samo, ali sam uči, peti razred, predpubertet, izazovno je to razdoblje, ali zasad je sve Bogu hvala dobro.'' Uz obiteljske i poslovne obveze, Ana je pronašla vremena i za društveni angažman. Osnovala je humanitarnu udrugu, no svoj doprinos zajednici radije opisuje kao društvenu odgovornost i nastojanje da vlastitu vidljivost iskoristi za pozitivne promjene. ''Ali ne bih ja to nazvala humanitarnim radom, ja sam društveno aktivna osoba i društveno-odgovorna i smatram da svatko tko ima neku poziciju i godine, da može utjecati i ako već imamo te društvene mreže i ako kažemo influensanje pa to je utjecanje. Ja sam izabrala na ovaj način utjecati, motivirati žene, poduzetnice i na koncu ujediniti neke ljude i ponekad napraviti neku dobru stvar.''