Ella Dvornik: Dečka i mene u Japanu će vjenčati Hello Kitty

Prije koju godinu Ella Dvornik smatrala se razmaženim “ružnim pačetom”. Ta tinejdžerska faza je iza nje, danas je 22-godišnja kreativka koja radi na nekoliko kolosijeka pa ipak, kaže, kao i većina Hrvata, jedva spaja kraj s krajem.

Izdala je prvi album “Sayonara”, publika su joj mahom djevojčice od 12 do 15 godina koje, osim nje, slušaju Justina Biebera i One Direction. No iako imati svoj album zvuči idilično, ne živi od glazbe.

– U Hrvatskoj se može živjeti od glazbe ako radiš tipičnu domaću glazbu kakvu Hrvati vole. Dakle, ja ne mogu onako kako živi Jelena Rozga ili još nisam okusila taj financijski dobitak – smije se Ella i nastavlja:

– Stoga, honorarčim... S redateljem i producentom Danijelom Tipurom pišem scenarije za spotove i reklame. Prvi spot koji smo skupa napravili bio je za pjesmu “Laž za laž” grupe Colonija. Pišemo scenarij za dramsku seriju koju uskoro počinjemo snimati, a priča je kontroverzna i prati zanimljive ljudske živote.

Ella pohađa i školu pjevanja kod Martine Tomčić i Ivane Husar Mlinac, upisala je i studij glazbene produkcije te sinkronizira crtiće.

– Imam talent za glupe glasove pa sam lako postala histerična roda, ptica koja prebrzo priča i trača, sluga koji frflja... u animiranom filmu “Zambezija”. Smiješi mi se i glumački pokušaj, dobila sam ponudu za ulogu u jednom kratkom filmu – kaže kći glazbenika Dine Dvornika i unuka filmske legende Borisa Dvornika, talentima dokazujući čije gene nosi.

Stilski je jedinstvena, no svoj stil opisuje kao nedovršen. Ali je zato ljubavno cjelovita pa s dečkom Josipom Marićem priprema vjenčanje i otkriva:

– Kada financijski malo stanemo na noge i ojačamo, ići ćemo na put po svijetu na kojem ćemo se u svakom mjestu vjenčati na tamošnji, tradicionalni način. Prva postaja je Japan, u kojem će nas vjenčati Hello Kitty. No, moramo se vjenčati i u Hrvatskoj, što će biti teško izvesti jer Josipovi su iz Podravine, a moji iz Dalmacije, oni slušaju popevke, moji klape...

I dok punim plućima živi i planira, jednako živo je i sjećanje na tatu Dina preminulog 2008., o kojem kaže: – Usporedbe s ocem i izjave “nikada nećeš biti kao tata” ljute me jer sam najprije žensko, radim drugačiju glazbu i imam drugačije sposobnosti. On je bio nadaren vokalno, ja sam više pisac. Ali u duši je bio dijete i nije znao sam platiti račune i u tom pogledu smo isti. Poput njega se ne sjetim uzeti ključ kada izlazim iz stana. I dalje smo povezani pa, kada donosim odluku, upalim radio i, ako na nekoj postaji svira njegova pjesmu, to je znak da učinim to što sam zamislila.

‘U zelenilu izvan grada uređujemo kuću, a uzgajamo i svoj vrt’

Ella i Josip Marić već neko vrijeme žive skupa. Djeluju poput dviju polovica kojim je suđeno da budu skupa pa i na intervju dolaze zajedno, a planiraju i preseljenje, o čemu kažu:– Uređujemo svoj mali raj u Branovecu iznad Dubrave u kojem ćemo se utaboriti. Tamo imamo vrt jer Josip je kuhar i voli začine, uzgaja rajčice i brine se da se hranimo zdravo iako se u posljednje vrijeme malo uljenio pa sam smršavjela. Dosta smo asocijalni i volimo se družiti sami sa sobom, no imamo nekoliko prijatelja za kavu. Ali navečer ne izlazimo.