Glumica Marijana Mikulić podijelila je na Instagramu emotivnu objavu o svakodnevici roditelja djece s teškoćama u razvoju, dirnuvši mnoge svojim iskrenim riječima i uvidima iz terapijskog kampa koji su organizirale dvije terapeutkinje, a koji je osmišljen kako bi djeca uzrasta od 12 do 14 godina savladavala svakodnevne izazove poput samostalne kupnje karte za javni prijevoz, plaćanja sladoleda, slanja pisama ili odlaska u trgovinu. Sve te naizgled jednostavne radnje, za ovu djecu predstavljaju velike korake ka samostalnosti, a sa sličnim situacijama susreće se i Marijana čiji najmlađi sin Jakov ima poteškoće u razvoju. - Jučer Jakijeva terapeutica govori o kampu kojeg su ona i druga terapeutica organizirale za djecu s teškoćama. Sastoji se u tome da nekoliko djece, uzrasta 12-14 godina, provode pola dana kod njih. A prolaze svakodnevne situacije kroz koje savladavaju nešto što se možda čini jednostavno, ali njima je izazov: Kupnja karte i ulazak u javni prijevoz, samostalno plaćanje sladoleda, pisanje pisma i slanje na pošti, odlazak u dućan i samostalno plaćanje….- opisala je Marijana kako izgleda jedan takav kamp.
„Na kraju prvog dana djeca su se grlila, bila presretna, družila se, učila, osjećala prihvaćeno“, piše Mikulić, a posebno ju je dotaknuo jedan trenutak kada je terapeutkinja ispričala kako djecu uvijek pita s kim se najviše druže. Prije nego je stigla čuti odgovor, Marijana je izgovorila: "S mamom i tatom!" – što se ubrzo i potvrdilo. Terapeutkinja, koja godinama radi s djecom s teškoćama, bila je duboko dirnuta odgovorom. „Ali to je naša realnost“, iskreno piše Mikulić. Dodaje kako se često javljaju ljudi puni empatije, spremni na druženje i kontakt, no svakodnevni život nosi svoja ograničenja. "Ne odeš tek tako kod nepoznatih ljudi koji ti se jave na internetima", piše glumica, naglašavajući koliko je teško ostvariti dublje društvene kontakte i koliko je često upravo obitelj jedini krug u kojem se njihova djeca kreću.
„Na kraju su to dani, mnogi dani, kada su naša djeca isključivo s nama. I mi isključivo s njima.“ Unatoč svemu, Mikulić poručuje da se ne žali. Priznaje da joj srce svaki dan „malo pukne“ kad vidi vršnjake svog sina kako bezbrižno kupuju školske torbe, putuju, igraju se sami, dok njezin sin „ne smije biti ni minutu bez nadzora“. No završava objavu s onim što smatra najvažnijim: „Sretna sam. Jer on ne zna što propušta. On ne zna za drugo. A sretan je i zadovoljan. I to je na kraju dana – najvažnije.“ Objava je izazvala brojne reakcije, a mnogi roditelji djece s teškoćama pronašli su se u njezinim riječima, zahvaljujući joj što bez uljepšavanja dijeli svakodnevicu koju mnogi proživljavaju – tiho, ali s puno ljubavi i snage.