Béatrice Dalle jedna je od najupečatljivijih figura francuske kinematografije. Na filmsku scenu probila se već debitantskom ulogom u kultnom filmu 37°2 le matin Jean-Jacquesa Beineixa iz 1986. godine, poznatom i pod naslovom Betty Blue. Uloga Betty Blue preko noći ju je pretvorila u zvijezdu i donijela joj međunarodnu prepoznatljivost. Od tada je izgradila karijeru obilježenu nekonvencionalnim izborima, intenzivnim ulogama i suradnjama s nekim od najvažnijih autora europskog i nezavisnog filma. Glumila je, među ostalim, u filmovima Trouble Every Day i L’Intrus Claire Denis, a surađivala je i s redateljima poput Jima Jarmuscha i Abela Ferrare. Jarmusch joj je 1991. povjerio ulogu u filmu Night on Earth, dok je The Blackout iz 1997. bio njezin prvi američki film. Dalle se tijekom karijere nije ograničila samo na francusku kinematografiju. Pojavljivala se i u glazbenim spotovima, televizijskim projektima te kazalištu. Nastupala je na brojnim francuskim pozornicama, uključujući Comédie-Française i Odéon – Théâtre de l’Europe. S redateljem Davidom Bobéejem surađivala je na predstavama Recréation of Warm 2018., Elephant Man 2019. i Viril 2020. U potonjoj je, zajedno s Virginie Despentes i repericom Casey, čitala tekstove i stihove feminističkih i antirasističkih pjesama. Posebnu je pozornost privukla i predstavom Lucrèce Borgia. Dalle je svojedobno rekla da je predstavu više proživjela nego odigrala, što dobro opisuje njezin intenzivan pristup glumi.
Béatrice Dalle rođena je 19. prosinca 1964. u Brestu, u Francuskoj, kao Béatrice Cabarrou. Odrasla je u Le Mansu, u katoličkoj obitelji, s roditeljima i starijom sestrom. Sa samo 15 godina napustila je dom i otišla u Pariz, gdje se priključila punk i underground sceni. U početku je radila kao model. Upravo ju je na ulici primijetio fotograf i pozvao na snimanje. Fotografije su potom dospjele do casting-direktora, a njezin izgled i osebujna pojava doveli su je do audicije za film Jean-Jacquesa Beineixa. Beineix joj je 1986. dodijelio glavnu ulogu u filmu 37°2 le matin. Film, poznat izvan Francuske kao Betty Blue, bio je nominiran za BAFTA-u i Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku, a Dalle je preko noći postala jedno od novih lica francuskog filma. Uslijedio je niz zahtjevnih i često provokativnih uloga. Pojavila se u filmu Chimère iz 1989., koji je bio prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu, a 2001. izazvala je veliku pozornost u filmu Trouble Every Day, u kojem je glumila ženu s kompulzivnim seksualnim i kanibalističkim ponašanjem. Šest godina poslije pojavila se u hororu À l’intérieur, gdje je utjelovila nasilnu psihopatsku antagonistkinju koja progoni trudnicu.Upravo su takve uloge postale njezin zaštitni znak. Dalle je tijekom karijere često birala likove koji su mračni, radikalni, seksualno provokativni ili društveno transgresivni.
Osim glume, Dalle je poznata po izrazito osobnom i provokativnom stilu. Njezin izgled, tetovaže i buntovni imidž pretvorili su je u svojevrsnu modnu ikonu. Bila je zaštitno lice nekoliko kampanja modne kuće Saint Laurent. Pojavila se i u glazbenim spotovima – 1987. u spotu za pjesmu „Oh Me Oh My (I'm a Fool for You Baby)“ Bustera Poindextera, a 1991. u spotu za „Move to Memphis“ norveškog benda a-ha. Godine 1988. u intervjuu s Cliveom Jamesom rekla je da joj je Pariz dosadio i da želi otići živjeti u New York. Ipak, njezina je karijera ostala snažno vezana uz francusku kulturu i europsku umjetničku scenu. Dalle je tijekom života često bila u središtu medijske pozornosti i zbog događaja izvan filmskog platna. Prema dostupnim biografskim izvorima, u više je navrata imala problema sa zakonom zbog krađa, posjedovanja droge i napada. U Sjedinjenim Američkim Državama bila je uhićena zbog navodnog posjedovanja kokaina, a 2005. godine ispitivana je u Parizu kao svjedokinja u istrazi povezanoj s navodnom mrežom trgovine drogom. Posebno je odjeknuo njezin televizijski intervju iz 2016. godine u emisiji Le Divan, koju je vodio Marc-Olivier Fogiel. Tijekom razgovora Dalle je govorila o razdoblju svoje mladosti, kada je s prijateljima provodila vrijeme u mrtvačnicama. Na pitanje o glasinama da su krali dijelove tijela i prodavali ih, odgovorila je da su to učinili nekoliko puta kako bi zaradili nešto novca.
Potom je ispričala i da su jednom, dok su bili pod utjecajem LSD-a, uzeli uho pokojnika i kušali ga. Njezino je priznanje izazvalo vidljivu nelagodu u studiju, a voditelju je nakon njezina odgovora trebalo nekoliko trenutaka da pronađe sljedeće pitanje.
Dalle je pritom tvrdila da pokojnik nije znao što su učinili i da u tome nije vidjela ništa posebno dramatično. Riječ je o njezinoj vlastitoj izjavi iz televizijskog intervjua, koja je kasnije često prenošena u medijima. Ni njezin privatni život nije bio lišen kontroverzi.
Godine 1985. udala se za slikara Jean-Françoisa Dallea, čije je prezime zadržala nakon razvoda 1988. Nakon toga bila je kratko u vezi s odvjetnikom Arnom Klarsfeldom. Godine 1994. započela je vezu s JoeyStarrom, reperom francuske grupe NTM. Njihova je veza trajala deset godina i bila je, prema kasnijim izjavama samog JoeyStarra, vrlo intenzivna. Par se razišao 2005., ali su i nakon prekida ostali bliski. Iste godine Dalle je, tijekom snimanja filma o zatvorskom životu u Brestu, upoznala Guenaëla Mezianija, koji je služio 12-godišnju zatvorsku kaznu zbog napada i silovanja bivše partnerice. Nakon niza posjeta zatvoru Dalle se za njega udala te je javno govorila u njegovu korist tijekom postupaka vezanih uz njegovo prijevremeno puštanje na slobodu. Brak je završio razvodom, koji je pravomoćno okončan 2014. godine. Nakon toga bila je u vezi s MMA instruktorom Eddyjem, a zatim s Paulom Bichet-Galaupom, koji je od nje mlađi 32 godine. U veljači 2026. Dalle je izjavila da ona i JoeyStarr već dvije godine nisu razgovarali.
Béatrice Dalle tijekom više od četiri desetljeća karijere ostala je vjerna imidžu umjetnice koja se ne uklapa lako u konvencije. Od Betty Blue, uloge koja ju je proslavila, preko filmova Claire Denis i Jima Jarmuscha do kazališnih projekata, Dalle je uglavnom birala likove i projekte koji zahtijevaju snažnu fizičku i emocionalnu prisutnost. Njezin odnos prema glumi možda najbolje opisuje njezina izjava da predstavu Lucrèce Borgia nije toliko odigrala koliko ju je proživjela. Istodobno, njezin život izvan pozornice i filmskog platna desetljećima je bio jednako intrigantan kao i njezine uloge. Kontroverzne izjave, problemi sa zakonom, burne ljubavne veze i izrazito osebujan javni imidž učinili su je jednom od najprepoznatljivijih i najnekonvencionalnijih figura francuske filmske scene. Dalle je ostala aktivna i u filmu i na televiziji, a paralelno nastavlja raditi u kazalištu. Uz nekoliko projekata u pripremi, njezina karijera i dalje pokazuje isti obrazac koji ju je pratio od samih početaka – odbijanje predvidljivosti i spremnost da se upusti u uloge i priče koje većina drugih glumaca ne bi odabrala.