Odrastanje na Ravnicama značilo je i odrastanje uz Maksimir. Stadion je bio dio kvarta, ali osim dana kada su se igrale utakmice, zapravo nije imao puno veze sa svakodnevnim životom ljudi koji su živjeli u njegovoj blizini. Velika konstrukcija, tribine, ulazi, stepenice i prostor oko njega čekali su dan utakmice, a onda bi na nekoliko sati sve oživjelo - građen isključivo za svoju prvotnu namjenu, kao prostor koji koristi relativno malo ljudi i relativno malo vremena.
Upravo se tu otvara pitanje što bi stadion danas zapravo trebao biti. Stadion je golem zahvat u gradu, zauzima velik prostor, traži ozbiljnu infrastrukturu i mijenja način na koji dio grada živi. Zbog toga je zanimljivo pogledati kako se danas projektiraju stadioni u različitim dijelovima svijeta. Oni više nisu samo sportski objekti koji se koriste nekoliko sati tjedno, nego sve češće postaju dio šireg urbanog prostora, s različitim sadržajima, fleksibilnim funkcijama i arhitekturom koja odgovara na puno više potreba.
Bruketa o stadionima: Više nije dovoljno da budu impresivni samo kada se upale reflektori i napune tribine
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Stadion treba graditi gdje jevelik slobodan prostor, kako za stadion tako i za sve ostalo potrebno, parkirališta itd. Osim tog treba biti lako dostupan sa autoceste, vlaka na primjer jao što je to Donja Zdenčina - blizu svega pogotovo Zagreba.