Sonja Savić, jedna od najposebnijih i najtalentiranijih glumica jugoslavenske kinematografije, rođena je 15. rujna 1961. godine u Čačku u Srbiji. Odrastala je u obližnjoj Donjoj Gorevnici, a ljubav prema glumi pokazivala je od najranije mladosti. Nakon završetka školovanja otišla je u Beograd, gdje je diplomirala glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti 1982. godine. Na filmu je debitirala još kao srednjoškolka, 1977. godine, u ostvarenju "Leptirov oblak" redatelja Zdravka Randića. Tijekom 1980-ih godina Sonja Savić postala je jedno od zaštitnih lica jugoslavenskog filma. Njezina posebna glumačka energija i sposobnost da utjelovi kompleksne, često nekonvencionalne likove izdvojile su je iz generacije glumaca tog vremena. Veliku popularnost stekla je filmovima poput "Šećerna vodica" (1983.), u kojem je ostvarila jednu od svojih najzapaženijih uloga, te "Davitelj protiv davitelja" (1984.), kultnom crnom komedijom Slobodana Šijana. Posebno mjesto u njezinoj karijeri zauzima film "Život je lep" iz 1985. godine, u kojem je igrala ulogu pjevačice. Za tu je ulogu osvojila posebnu nagradu žirija na Filmskom festivalu u Veneciji, čime je potvrdila status jedne od najcjenjenijih glumica tadašnje kinematografije. Publika ju pamti i po ulozi Une Vojvodić u filmu "Una" (1984.), nastalom prema romanu Mome Kapora, priči o odnosu profesora Mišela Babića i njegove studentice Une. Tijekom karijere ostvarila je više od 50 filmskih i televizijskih uloga, surađujući s nekima od najvažnijih redatelja prostora bivše Jugoslavije.
Osim filma, Sonja Savić bavila se kazalištem, eksperimentalnim filmom, glazbom i multimedijalnim projektima. Bila je poznata po buntovnom karakteru, nekonvencionalnom pristupu umjetnosti i kritičkom odnosu prema društvenim pojavama. Devedesetih godina, u vrijeme raspada Jugoslavije i rata, okrenula se alternativnim umjetničkim projektima i radovima kojima je izražavala svoj odnos prema vremenu u kojem je živjela. Nakon raspada države Jugoslavije njezina karijera više nije imala zamah kakav je imala tijekom osamdesetih. U javnosti se sve češće govorilo o osobnim problemima i borbi s ovisnošću, što je dodatno zasjenilo njezin veliki umjetnički doprinos. Pred kraj života povukla se iz javnosti. U jednom od posljednjih intervjua otvoreno je govorila o osjećaju nezadovoljstva i usamljenosti, ističući da joj je jedan od najvećih životnih žaljenja bio to što nije imala dijete. Mediji su prenijeli i njezinu izjavu kako bi voljela "kratku i veselu smrt", govoreći o vlastitom odnosu prema životu i prolaznosti.
Sonja Savić preminula je 23. rujna 2008. godine u Beogradu, u stanu svojih roditelja, nekoliko dana nakon što je napunila 47 godina. Prema službenim navodima, uzrok smrti bilo je predoziranje heroinom. Njezina smrt izazvala je veliki potres na kulturnoj sceni bivše Jugoslavije, a brojni kolege i umjetnici isticali su kako je otišla jedna od najautentičnijih glumačkih osobnosti svoje generacije. Nakon smrti njezin umjetnički rad nastavio je privlačiti pažnju javnosti. Godine 2012. snimljen je dokumentarni film "Sonja", posvećen njezinu životu, karijeri i složenoj osobnosti. Iako je u rodnom Čačku postojala inicijativa da jedna ulica ponese njezino ime, prijedlog nije prihvaćen, a kao jedan od razloga spominjalo se mišljenje da njezin životni put ne bi bio primjerena poruka mladima.
Naslov izvorno glasi: Glumica koju je obožavala cela Jugoslavija.