Američka glumica Diane Keaton, dobitnica Oscara i ikona stila, preminula je u 80. godini života. Njezina obitelj potvrdila je tužnu vijest, zamolivši za privatnost u teškim trenucima. Iako službeni uzrok smrti nije objavljen, izvori bliski glumici navode kako joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Odlazak Diane Keaton ostavlja neizbrisivu prazninu u Hollywoodu, ali i golemo nasljeđe koje će živjeti kroz njezine brojne, raznolike i nezaboravne uloge koje su obilježile filmsku umjetnost druge polovice 20. i početka 21. stoljeća.
Rođena kao Diane Hall 5. siječnja 1946. u Los Angelesu, kao najstarija od četvero djece, odrasla je u obitelji gdje je otac, inženjer i agent za nekretnine, potaknuo njezinu ranu strast prema arhitekturi. Ipak, svoj put prema slavi započela je na kazališnim daskama New Yorka. Nakon studija glume, 1968. godine dobila je ulogu u originalnoj broadwayskoj postavi kultnog mjuzikla "Kosa", gdje je stekla notornost jer je jedina odbila skinuti se u finalnoj sceni. Prijelomni trenutak dogodio se kada ju je Woody Allen angažirao za svoju predstavu "Play It Again, Sam", za koju je zaradila nominaciju za nagradu Tony. Ta suradnja prerasla je u jedno od najplodnijih partnerstava u povijesti filma, ali i u privatnu romansu. Nakon filmskog debija u "Lovers and Other Strangers", uslijedila je uloga koja ju je lansirala među zvijezde – lik Kay Adams, djevojke i kasnije supruge Michaela Corleonea u remek-djelu Francisa Forda Coppole, "Kum" (1972.), koju je reprizirala i u nastavcima.
Ipak, uloga koja je definirala njezinu karijeru i osobnost u očima publike bila je ona u filmu "Annie Hall" iz 1977. godine. Film, labavo temeljen na njezinoj vezi s Woodyjem Allenom, donio joj je Oscara za najbolju glumicu. Njezin portret neurotične, šarmantne i pomalo nespretne Annie, s prepoznatljivim uzvikom "lah-de-dah", postao je kulturološki fenomen. Keaton je zahvaljujući toj ulozi postala i modna ikona, populariziravši androgini stil koji je uključivao muške prsluke, široke hlače, kravate i polucilindar šešire, stil koji je i sama privatno njegovala. Ta uloga zacementirala je njezin status "otkačene" intelektualke i jedne od najoriginalnijih pojava na filmskom platnu. Likom Annie Hall redefinirala je sliku moderne žene, predstavivši heroinu koja je bila inteligentna, ali i nesigurna, ranjiva i snažna, te koja je prkosila tradicionalnim idealima ženstvenosti.
Iako je postala sinonim za inteligentne komedije, Diane Keaton je tijekom karijere dokazala iznimnu glumačku svestranost. Iste godine kada je trijumfirala s "Annie Hall", snimila je mračnu dramu "Tražeći gospodina Goodbara", gdje je maestralno odigrala učiteljicu koja vodi dvostruki, autodestruktivni život. Za ulogu novinarke i aktivistice Louise Bryant u povijesnom epu "Crveni" (1981.), u kojem je glumila uz tadašnjeg partnera Warrena Beattyja, zaradila je drugu nominaciju za Oscara. Njezina sposobnost da s lakoćom prelazi iz komičnih u dramske registre vidljiva je i u filmovima poput "Pucaj u mjesec", "Zločini srca" te "Marvinova soba" (1996.), za koji je ponovno nominirana za Oscara, ovaj put za ulogu žene oboljele od leukemije.
Devedesete i dvijetisućite godine donijele su joj novi val popularnosti kroz niz uspješnih komedija koje su je predstavile mlađoj publici. Filmovi poput "Nevjestin otac" (1991.) i njegova nastavka "Klub prvih žena" (1996.) s Goldie Hawn i Bette Midler te romantična komedija "Ljubav nema pravila" (2003.) postali su veliki hitovi. Za potonji film, u kojem glumi uz Jacka Nicholsona, dobila je svoju četvrtu nominaciju za Oscara, dokazavši da i glumice u zrelijoj dobi mogu nositi glavne uloge u romantičnim pričama. Njezina karijera nastavila se neprekinutim nizom uloga u filmovima kao što su "Obiteljska stvar", "Jutarnja slava" i "Klub zadovoljnih žena". Njezin posljednji film bio je "Summer Camp", snimljen 2024. godine. Osim glume, Keaton se dokazala kao svestrana umjetnica. Uspješno se bavila režijom, a njezin redateljski debi bio je dokumentarac "Nebo" (1987.), nakon kojeg je režirala i igrane filmove poput "Neznanih junaka" (1995.) i "Slušalica" (2000.), u kojem je i glumila. Njezin spisateljski talent došao je do izražaja u nekoliko autobiografskih knjiga, uključujući bestseler New York Timesa "Opet ja" (2011.) i zbirku eseja "Recimo samo da nije bilo lijepo" (2014.), u kojima je iskreno progovorila o svom životu, karijeri i nesigurnostima. Za svoj izniman doprinos filmu 2017. godine nagrađena je nagradom za životno djelo Američkog filmskog instituta.
Privatni život Diane Keaton bio je jednako ispunjen i nekonvencionalan kao i njezine uloge. Iako se nikada nije udavala, njezine ljubavne veze s nekim od najvećih imena Hollywooda, Woodyjem Allenom, Warrenom Beattyjem i Alom Pacinom, bile su pod stalnom medijskom pozornošću. Ipak, najveću životnu promjenu i ispunjenje donijela joj je odluka da u svojim pedesetima postane majka. Kao samohrana majka posvojila je kćer Dexter 1996. i sina Dukea 2001. godine, prkoseći time hollywoodskim konvencijama i postavši snažan uzor neovisne žene. "Majčinstvo me potpuno promijenilo. To je najponiznije iskustvo koje sam ikada doživjela", izjavila je jednom prilikom. Daleko od svjetla reflektora, vodila je i osobne bitke; otvoreno je govorila o petogodišnjoj borbi s bulimijom u dvadesetim godinama, kao i o raku kože, bolesti koja je bila prisutna u njezinoj obitelji.
Bavila se i fotografijom, objavivši nekoliko knjiga poput "Reservations" (1980.). Bila je i strastvena zagovornica očuvanja povijesnih građevina, članica Nacionalne zaklade za očuvanje povijesti. Svoj izniman talent za dizajn interijera pokazala je obnavljanjem i preprodajom brojnih starih kuća u Los Angelesu, što je dokumentirala i u popularnoj knjizi "Kuća koju je Pinterest izgradio" (2017.). Njezina autentičnost, inteligencija i "šarmantno samozatajna" osobnost, kako su je opisali kritičari, učinile su je jednom od najomiljenijih i najcjenjenijih umjetnica svoje generacije. Diane Keaton nije bila samo glumica; bila je redateljica, spisateljica, fotografkinja i ikona stila čiji je višestruki talent i hrabrost da živi po vlastitim pravilima ostavio neizbrisiv trag, a njezin jedinstveni duh zauvijek će ostati utkan u povijest sedme umjetnosti.