Bezrazložno je produžen Dnevnik. Pola sata je sasvim dovoljno, a ne da s gostom razgovarate sve dok se on ne sruši u nesvijest

Neka se nitko ne ljuti, ali takav nastup temeljen na znanju i iskustvu kakvim je s ekrana isijavala gospođa Mirjana Rakić, većina današnjih vanjskopolitičkih novinara, koji prepisuju vijesti s agencija, može samo sanjati. Jedna je od onih novinarki i urednica koja je na HRT-u od 1971. gradila karijeru, od pisanja izvještaja s lokalne brucošijade pa do intervjua s Margaret Thatcher i izvještavanja s brojnih političkih skupova diljem svijeta. Nerijetko u karijeri u nekim tadašnjim navodno nedemokratskim i današnjim navodno demokratskim vremenima od sekretara i sekretarijata osporavana, Mirjana Rakić bila je i ostala stup novinarsko uredničke struke, mnogo šire od Hrvatske. Da pojasnim malo da bi bilo jasno i nekim nervoznim sevdah-ministrima. Možete je i dan danas nazvati dok kupuje zelenje za juhu na tržnici, malo će se odmaknuti iz gužve i bez pripreme vam analizirati važnost izbora novog američkog predsjednika ili pak ubijanje 50-ak tisuća ljudi u Gazi. A možete dobiti i kraći povijesni prikaz krize o kojoj je riječ, sve do onoga o čemu se, kao djeca na pikulanju, prepiru ljudi koje dobro plaćamo, a to je ono "tko je prvi počeo". Zato i zbog impresivne novinarske karijere i izvrsnog dojma koji ostavlja na radiju ili televiziji, većina će nas prije intervjua, kao ja za Ekran sada, imati malu tremu u privilegiju. Prva tema, čudan čovjek, čudnog nastupa i još čudnijih ideja, Donald, najmoćnijičovjeknasvijetu, Trump.