Jovana Balašević, stalna članica ansambla Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu i kći pokojnog Đorđa Balaševića, često putuje na relaciji prema Beogradu zbog glumačkih obveza. Tako je bilo i nedavno kada se zaputila odigrati predstavu, no njezino je putovanje naglo prekinuto nepredviđenim tehničkim problemom na autocesti. O tome je govorila u videu na Instagramu.
Puknuta guma natjerala ju je da se jedva dovuče do najbliže benzinske postaje. U panici da neće stići na vrijeme, potražila je pomoć zaposlenika, nadajući se brzom rješenju. U takvim trenucima, kada stres preuzme kontrolu, neočekivana ljudska dobrota i povezanost često isplivaju na površinu. Dok je čekala rasplet situacije i molila da netko zamijeni gumu, prišao joj je zaposlenik po imenu Kole. Njegova spremnost da pomogne u trenu je ublažila njezinu zabrinutost, no ono što je uslijedilo ostavilo ju je bez teksta.
"Ja bih od kuće došao vama da zamijenim gumu", rekao joj je Kole, na što mu je ona pokušala objasniti koliko joj je važno da stigne na večerašnju izvedbu. Nakon što je uspješno obavio posao, mehaničar je izgovorio rečenicu koja je duboko ganula glumicu: "Đole nas je mnogo sve zadužio." Tada joj je pokazao svoju podlakticu. Na njoj nije bilo uobičajenih motiva koje ljudi često tetoviraju, već naslov jedne od najpoznatijih i najemotivnijih pjesama njezina oca. Ćiriličnim slovima pisalo je "Ne lomite mi bagrenje", što je posveta legendarnom Đorđu Balaševiću čija je glazba ostavila neizbrisiv trag u cijeloj regiji.
Mnogi su u komentarima izrazili svoje emocije. Pratitelji su isticali kako ovakvi znakovi pokraj puta govore više od riječi te da je panonski mornar svima ostavio puno divnih putokaza koje samo treba znati pročitati. Jedna je pratiteljica dodala da se rasplakala na ovu priču, napominjući kako krugovi dobrote uvijek nađu svoj put.
Otkako nas je napustio glazbeni velikan, priče poput ove redovito isplivaju na površinu, dokazujući koliko je duboko ukorijenjena njegova umjetnost u svakodnevnom životu ljudi na ovim prostorima. Njegova najstarija kći Jovana, poznata i pod nadimkom Lola, nastavlja koračati svojim umjetničkim putem, igrajući u brojnim kazališnim i televizijskim projektima, ali sjećanje na oca prati je na svakom koraku.
Nakon nekoliko dana, Jovana se vratila na spomenutu benzinsku postaju s namjerom da pronađe Koleta i ostavi mu mali znak pažnje. Međutim, djelatnici su joj rekli da on taj dan radi treću smjenu. Kako je sama napisala u opisu svoje objave, samo se nasmiješila, svjesna da se takve stvari ne događaju slučajno.
Zašto nije sama promijenila kotač? Mlada, sposobna, neovisna, pametna žena koja može sve što i muškarci? Je li zamjena kotača taj čuveni stakleni krov? Četiri vijka su nepremostiva prepreka na putu do vrha? Usput, nekako mi se čini da ta pjesma pravda nasilje, ubojstvo čak (pogledao sam stihove, ne znam pjesme tog lika osim dvije, tri). "ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu"? "žao mi marama crnih, al plač je plač a mač je mač"? "Okanite se njih jer sve ću da vas polomim"? Romantično k'o "Jasenovac i Gradiška Stara".