Atmosfera jest najavljivano komorna, no od četvrte, pete epizode stvari postaju doista zanimljive

DTF St. Louis, HBO Max
Evo jednog odlično primjera serija koja je nakon emitiranja prvih nekoliko epizoda imala prosječan rezultat kod publike, da bi do kraja porasla do respektabilne ocjene. Po nama sasvim opravdano, iako je po imenima bilo isto opravdano nadati se boljem proizvodu. DTF St. Louis je bizarna priča o ljubavnom trokutu jednog televizijskog meteorologa, prevoditelja na jezik gluhonijemih i njegove supruge. Kada taj trokut završi tragično po meteorologa, otvara se priča o koječemu, od preljuba pa kroz krizu srednjeg doba do običnog prizemnim motivima potaknutog kriminala, odnosno ubojstva. Ulogu Clarka Forresta, meteorologa na lokalnoj televiziji koji svakoga dana na posao ide 'ležećim biciklom' tumači Jason Bateman. Ulogu Floyda Smetnitcha, prevoditelja za gluhonijeme David Harbour, a onda je tu i legenda Richard Jenkins koji je policijski istražitelj Donoghue Homer. Dakle, imamo barem dva vrijedna imena zbog kojih je publika očekivala puno od ove serije no do kraja je morala pričekati da bi to i dobila. I doista, serija kroz prvih par epizoda teče interesantno ali bez dovoljno dinamike da bi postigla veće zanimanje odnosno ocjene. Atmosfera jest najavljivano komorna, na trenutke doista nalik Ozarku po kojem će se Batemana vjerojatno ipak najviše pamtiti. No, također najavljivani crnohumorni element ipak potiču sami bateman i Harbour koji su, naravno, vrhunski profesionalci i mogu tako nešto izvući iz svojih likova čak i kada to u scenariju ne postoji. Međutim, negdje tamo od četvrte, pete epizode stvari postaju doista zanimljivima. Clark i Floyd upoznaju se bolje za teškog nevremena gdje u prijenosu prognoze uživo Floyd spasi Clarka. U tom novostvorenom prijateljstvu pojavi se i jedna aplikacija, DTF St. Louis, za sredovječne muškarce nezadovoljne svojim seksualnim životom. U njezinom korištenju Clark naleti na Floydovu suprugu. I ovaj to dozna, no umjesto ljutnje – traži da kao voajer gleda njihove snošaje. Taj bizarni trokut koji se zamalo pretvori i u četverokut rezultira i jednom smrti, na početku već vidimo kako je Floyd vjerojatno ubijen. Da bi nas priča do kraja dovela do odgovarajuće bizarnog raspleta koji doista nije vidljiv ni u jednom ranijem trenutku. Na svoj način serija upire prstom praktično na svakog svojeg gledatelja podsjećajući da svatko ima neke svoje 'posebne' želje za koje ne želi da se zna, a cijelo društvo zahtijeva da svi odražavaju standardiziranu normalnost. Pitanje je jedino što se događa kada netko popusti a želje rezultiraju čak i fatalnim događajem.