Anđa Marić prošli tjedan je u knjižnici Bogdan Ogrizović predstavila svoju novu knjigu “Mala knjiga za veliki život”. U knjizi predstavlja konkretne alate koje je sama koristila dok se doslovno učila ponovno hodati i mijenjati svoj način razmišljanja i njezina knjiga nije tipični self - help priručnik. Nakon predstavljanja Anđa nam je približila što čitatelji mogu očekivati od ove knjige, razgovarali smo i o njezinoj bolesti, odnosu sa sinom...
Predstavili ste knjigu “Mala knjiga za veliki život”, što se skriva iza ovog naslova, što čitatelji mogu očekivati?
Čitatelji od moje knjige mogu očekivati priručnik za hitnu pomoć u slučaju nužde – upute kako upaliti svoju lampicu svjesnosti i vjerovati u svoj osobni autoritet – jer svi odgovori koje ikad tražimo su u nama.
U knjizi donosite alate i afirmacije koji su vama pomagali. Možete li nam dati primjer jedne afirmacije koja vam je najviše pomogla u teškim trenucima?
Ovo izgovaram i kada mi se dogodi nešto što mi se nikako ne sviđa i izgleda kao totalni kraj: “Što ima dobro u ovome što ja još ne vidim?”
Što znači kad kažete da vam je dijagnoza multiple skleroze doktorat života?
Ova dijagnoza mi je došla kao prikriveni blagoslov – i velika pomoć za destilaciju esencije mojeg bića i pronalazak stvarne životne svrhe. Prvu trećinu svog života provodimo tako da učimo i pokušavamo biti ono što naši roditelji, društvo i okolina očekuju od nas. Onda nam se desi neki izazov i pozove nas da preuredimo svoje prioritete – i tako počnemo živjeti svoju istinu, ono što zaista jesmo.
Što vam je najviše pomoglo da emocionalno i mentalno prebrodite teške faze bolesti?
Pomogla mi je moja jasna namjera i vjera, i duboko povjerenje da se sve događa kako je najbolje za mene. Oduvijek vjerujem da sam voljena i vođena.
Kako ste se nosili s reakcijama okoline kada ste saznali za dijagnozu – od onih koji su bili puni suosjećanja do onih koji nisu bili podrška?
Vrlo različito – ovisno kakve sam imala baterije taj dan, pune ili prazne. Jesam li imala kapacitet nositi se s tuđim emocijama ili ne. Trebala sam imati najviše suosjećanja za zdrave ljude – njima je najteže kad me vide kako hodam sa štapom ili posrćem. Zapravo, kad si bolestan, stalno moraš regulirati zdrave ljude jer se ne znaju nositi sa svojim emocijama kada te gledaju.
Kažete da je ranjivost vaša supermoć. Koliko je trajao proces do te spoznaje?
Devet godina sam se skrivala u svom autu i mom ormaru, srameći se što mi treba pomoć i odgađajući svoj život za “kada budem bolje hodala, kada budem…”
Što je Anđu veselilo prije 20 godina, a što vas veseli danas?
Vrlo slične stvari, samo što ih sada doživljavam puno dublje. Otkad sam se razboljela, prošla sam kroz katalizator života i pravih vrijednosti. Bolje živim, više vidim vrijednosti u svemu. Ali to je tako – životni izazovi služe baš tome da duhovno porastemo.
Prošli ste bolan razvod i borbu za skrbništvo. Koliko je bilo teško prolaziti kroz to uz spoznaju da cijela javnost prati sve o tome?
To je ostalo u mojoj prošlosti. Nikada ne razgovaram niti razmišljam o tome, isto kao što ne izvlačim prljavu odjeću iz koša za veš, ne mirišem je i ne razmišljam koliko je bilo teško ili lijepo kada sam bila u njoj.
Kažu da djeca najviše uče iz onoga tko jesmo, a ne iz onoga što im govorimo. Što mislite da je vaš sin naučio od onoga što vi jeste?
Imamo jako lijep odnos – baš smo sada zajedno na moru s našim novim psićem. To ćete morati njega pitati, što je on naučio iz toga.
Na što ste najponosniji kada sada gledate svog sina?
Ponosna sam što je snažan, slobodan, autentičan, empatičan prema životinjama i djeci, i što razmišlja svojom glavom.
Kada se sjetite perioda u kojem ste bili na vrhuncu glazbene karijere, kada ste osvojili Porina i Crnog mačka, koja sjećanja su vam najdraža i želite li se opet aktivnije baviti glazbom?
Kao što sam već prije rekla – ne šećem alejama svojih sjećanja. Iako sam sretna što sam sve to doživjela u svoj punini i ne žalim ni za čim. Sada živim novi, drukčiji život. Svaka etapa života ima svoje ljepote – osobno smatram da najljepše tek slijedi.
Kakve povratne informacije dobivate od osoba koje prolaze kroz vašu malu školu za veliki život? Koja vas je posljednja poruka vašeg klijenta/polaznika posebno razveselila?
Najviše me razveselio posljednji osvrt Sandre Paović na rečenicu iz moje knjige: “Nikad prije nisam osjetila da me netko tako duboko razumije – čak ni moj Daniel. Tvoje riječi spojile su moje misli i osjećaje na jedan svemirski način. Kad me pitaju to glupo pitanje ‘kako vam je bilo kad ste sve izgubili?’, odgovor je – ovako. Izvukle smo najbolju verziju sebe. I to je ogroman uspjeh.”
Na čemu ste danas, u ovom trenutku, najzahvalniji?
To je moj način života – čim otvorim oči ujutro, radim inventuru svega zbog čega se mogu osjećati kao najbogatija žena na svijetu. Samo to da imam moć da mogu vidjeti zoru u svitanje, da imam sluh, da mogu čuti svoje dijete… Trebam li dalje nabrajati?