Šeks pred ulazom u EU

Kakvi preokreti, a što nas tek očekuje! U što se Hrvatska transformirala od vremena kad smo bili zemlja u kojoj se u obrambenom ratu nije mogao počiniti ratni zločin. Teško je i zamisliti našu predizbornu političku scenu u okolnostima mogućeg suđenja mučenom vukovarskom branitelju Tihomiru Purdi u Srbiji, osuđujuće presude generalima u Haagu – sa ili bez zločinačkog pothvata – te pokretanja istrage protiv Vladimira Šeksa. Već bi svaki za sebe od tih scenarija izazvao velike političke i društvene potrese.

U slučaju Purda branitelji su već tražili smjene izruči li ga BiH Srbiji. Presuda Gotovini, Markaču i Čermaku HDZ može samo oslabiti, dok bi istraga protiv Šeksa vladajuće mogla čak i ojačati. Iako ti slučajevi provociraju pitanje odgovornosti što se i dalje govori o zločinima Hrvata, nerazmjerno broju i težini zločina nad Hrvatima. U najcrnjem scenariju postat ćemo prva zemlja doslovno, pravno dokazano, obranjena ratnim zločinima.

Usprkos našoj listi traženih zbog ratnih zločina s više od 1500 imena, iako za zločin u samom Vukovaru još nitko od izvršitelja, a kamoli nalogodavaca, nije odgovarao, pokraj svih procesa generalima... mi imamo dvojbu nevini mučenik Tihomir Purda ili poglavlje 23. za ulazak u EU, koju bi mogla zamijeniti dramatičnija – Vladimir Šeks ili poglavlje 23. Iako Purda, koji nije imao dvojbi, već je život stavio na kocku za Vukovar i Hrvatsku, za razliku od Šeksa, nema te egocentričnosti koja bi mu dala snage da viče: “Država, to sam ja!” A nisu prošla ni četiri mjeseca otkako je Ivo Sanader, samo što više nema razloga smijati se kao tada na saborskom povjerenstvu za Inu, na upit o napadima bivših kolega rekao: “Tko pod drugim jamu kopa, sam će u nju upasti!”

Doduše, Sanaderova i Šeksova jama nisu iste, niti će Sanader imati ikakve koristi, osim eventualne zlurade zadovoljštine, od toga što Amnesty International (AI) Šeksu kopa u Bruxellesu. A čemu Šeksovi verbalni ispadi s elementima političkog rastrojstva samo daju na značenju. Tek što nam je s pravom tumačio Sanaderove spletke iz kojih se mogu iščitati “napadi panike i obrambeni refleksi, autistično i iracionalno ponašanje, kojim reagira na obruč koji se oko njega steže”, Šeks je i sam pao u istu zamku. Svojim iracionalnim izjavama samo je ponudio argumente za tvrdnju da zloporabom svoje političke moći vrši pritisak na pravosuđe. I nakon kritika njegovih najava da će Državno odvjetništvo demantirati navode AI-ja, Šeks i dalje na tomu nedopustivo ustraje umjesto da ponavlja i pravno neukim političarima znanu mantru: “Neka institucije sustava rade svoj posao!” I onda se još na to navuče i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković.

Ako se već Šeks nerazumno upušta u ocjenu da AI inzistiranjem na njegovu kaznenu progonu “vrši nepodnošljiv pritisak na RH i na sudbenu vlast u RH i pravosuđe i DORH”, što je Ministarstvu pravosuđa trebalo da u ulozi Šeksova odvjetnika navode AI-ja o njemu osudi kao “posve deplasirane, proizvoljne i lišene bilo kakve osnove”? I to nakon što je on sam svojim izjavama onemogućio da ocjenu kvalitete prijave, što je u svojoj biti izvješće AI-ja, iznese jedino nadležno tijelo, a to je Državno odvjetništvo. Kakve to ima veze s trodiobom vlasti, vladavinom prava i neovisnošću pravosuđa!?

Čak i da je istina, drugi čovjek zakonodavne vlasti zemlje koja je na pragu ulaska u EU ne može si dopustiti da kaže za AI da je “u službi onih političkih krugova u Europi koji žele zaustaviti završetak pregovora i ulazak Hrvatske u EU” te da su oni “svjesni toga da ta vrsta pritiska na DORH neće uroditi plodom i da DORH neće pokrenuti istražni postupak protiv mene zbog zapovjedne odgovornosti u Osijeku i Vukovaru”. Dakle, nisu Šeksove uvrede novinara najgore što se dogodilo niti nam od AI-ja prijeti blokada ulaska u EU. Sam Šeks je sebi i nama najveća prijetnja.