Sanjati Crkvu

U nas je, nažalost, malo poznat teolog Walbert Bühlmann. No, taj švicarski kapucin široj je crkvenoj javnosti znan osobito po svojim brojnim knjigama. Budući da je dugo bio misionar, a potom je misiologiju predavao u Rimu, imao je dobar uvid u stanje Katoličke crkve u svijetu. U tridesetak svojih knjiga zastupao je teologiju otvorenu svijetu.

Njegova je teološka opsesija bila Crkva. Sanjao je Crkvu, kako nosi naziv i jedna od njegovih knjiga, ali je razmišljao i vizionarski, i zauzeto i kritički. Najpoznatije mu je djelo Svjetska Crkva" iz 1974. koje je izišlo na više jezika. Zauzimao se za obnovu Crkve, za njenu decentralizaciju u smislu inkulturacije, sve dotle da je papinsko sjedište mogao zamisliti u Jeruzalemu.

Čitao je znakove vremena. Osobito statistike. Govorio je: Ničim se Crkvi u njenom poslanju ne šteti kao ustrajavanjem na povijesno uvjetovanim strukturama". Upozoravao je na činjenicu da prvi svijet (Zapad) nameće drugome i trećem svijetu ne samo svoja pravila u gospodarstvu i kulturi, nego i u crkvenom pogledu.

Njegova je kritičnost, međutim, bila uvijek rečena s ljubavlju. Ljubio je Crkvu. Zato ju je bio slobodan i sanjati. Umro je prošle srijede u 91. godini života, a ovim napisom bar mu donekle želim vratiti dug za napravljen i nikad objavljen razgovor s njime.