Sanader i Pahor u Oxfordu

Kad je uhićen general Ante Gotovina, dužnosnici Europske unije i pojedinih europskih zemalja natjecali su se u izjavamma kako je uklonjena posljednja prepreka za pregovore Hrvatske s EU i za ulazak u Uniju. Hrvatski državni vrh je trijumfirao: za svoj “povijesni” cilj žrtvovao je povijesnog zapovjednika konačnog oslobođenja zemlje.

Mora da je to bio i presudan događaj u stasavanju politike Ive Sanadera. Jer, bio je to njegov prvi veliki udarac Hrvatskoj nakon kojeg će mu se političko trgovanje najvećim dragocjenostima vlastite države pretvoriti u naviku. Na to opće službeno zadovoljstvo padala je samo pokoja sjenka nekog komentatora ili mišljenje nekoga drugog javnika uglavnom desne, točnije - domoljubne orijentacije, koji su zloguko predviđali da će se, kad zatreba, za Hrvatsku naći druge prepreke koje će jednako kao i Gotovinin bijeg biti razlog da se Hrvatska zaustavi na putu u EU. Ali kako gotovo svekolika hrvatska politika i mediji vjeruju europskim obmanama, na te marginalne sumnje nitko se nije ni osvrtao.

A te sumnje sada su se obistinile: Slovenija je zbog graničnih sporova blokirala pregovore Hrvatske s Europskom unijom, a blokadom zbog topničkih dnevnika i tko zna čega još prijete Velika Britanija, Nizozemska, Belgija... Hrvatska je u komičnom stanju. Njezina najveća politička drama i drama javnosti - politikom dirigirana - zbiva se u području koje s nevoljama stanovništva nema veze. Tko može i pomisliti da stotine tisuća nezaposlenih, stotine tisuća radnika s minimalcem ili plaćom od minimalca nešto većom i pola milijuna umirovljenika s mirovinama koje ih drže na rubu siromaštva (gotovo cijelo stanovništvo) uopće zanimaju slovenske i britanske blokade ili topnički dnevnici koji uopće ne postoje!?

I tako, dok s jedne strane zemlja tone u sve veći vanjski dug, nemoć gospodarstva i nezaposlenost, njezina politička elita uspijeva poraz na drugoj strani, u odnosima s Europskom unijom, nametnuti kao središnju temu javnosti. Tako bavljenjem porazom u EU nastoji umanjiti značenje socijalnog, gospodarskog i financijskog kolapsa države. Kako taj kolaps Sanadera ne zanima niti ga je ikad zanimao, vrlo je vjerojatno da će, usredotočen na svoj glavni cilj - Europsku uniju, napraviti nove ustupke. Slovenija bi u graničnom sporu mogla dobiti sve što bude zahtijevala (stoga i odbacuje međunarodni sud i forsira komisiju preko koje bi cilj postigla ucjenama i političkim pritiscima). Sličnom retorikom kakvom je branio ZERP Sanader se sada suprotstavlja Slovencima, no ZERP-a se ipak odrekao, pa bi i Slovencima mogao dati sve što budu tražili.

Zahtjev pak Europskog parlamenta za produljenje rada Haaškog suda u kojem se Hrvatska optužuje zbog topničkih dnevnika i izjava ministra Ivana Šimonoviča u Vanjskopolitičkom odboru toga parlamenta da će “pitanje topničkih dnevnika biti riješeno do kraja tjedna” mogli bi značiti novi ustupak Haaškom tužiteljstvu, neku vrstu novoga hapšenja Gotovine. Očito je - dio, moćni dio Europske unije ne želi primiti Hrvatsku u svoje članstvo, osim možda zajedno sa Srbijom i drugim balkanskim zemljama, a dotle će maksimalno iskorištavati potpunu spremnost hrvatske politike na sva moguća poniženja, teritorijalne i materijalne gubitke.

Lani je Sanader u Oxfordu održao predavanje u kojem se pohvalio kako je nacionalizam u Hrvatskoj sveden na minimum. Slovenski predsjednik Pahor navodno je ovih dana također u Oxfordu održao predavanje u kojem je istaknuo kako je nacionalizam u Sloveniji, pogotovo prema Hrvatskoj, porastao do maksimuma, i zaradio je dugotrajni pljesak.