Ribiz je prvo proljetno, a i najzdravije kontinentalno voće koje liječi i tumore. Autohtoni je grm Mediterana, a od 15. stoljeća širi se ostatkom Europe i svijetom. Danas su najveći proizvođači ribiza SAD i zemlje sjeverne Europe te Rusija. Te su zemlje i najviše učinile u selekciji i proizvodnji novih odlika (sorata). Crveni se ribiz manje osipa od crnoga ako prezori na stablu. Crni ribiz više voli osunčana mjesta, a crveni može uspijevati i u hladu.
U uzgoju su tri vrste ribiza crveni (Ribes rubrum L.), crni (R. nigrum) i bijeli ribizl (R. album). Bijeli je samo egzotična biljka, jer ga ostale vrste daleko nadmašuju svojim karakteristikama. Najvažnije su sorte crnog ribiza: rosenthal, silvergiter, roodknop, welington, baldwin, golijat; a crvenoga holandski, versajski, heros, red lake itd.
Sve se uzgajaju u našoj zemlji, ali samo kao ?ukras? na okućnici i uz vinograd, gdje nalazimo mnoge domaće sorte koje su se mnogim presađivanjima prilagodile podneblju i tlu. Ribiz može rasti i donositi plodove na svakom tlu. Može narasti i više od 2 m, ali se preporučuje skraćivanje radi kvalitetnijeg uroda, do najviše 1,5 m. Rodni se pupovi razvijaju na dvogodišnjoj, a rjeđe na trogodišnjoj mladici. Zato pri rezidbi i prorjeđivanju grma valja ostavljati podjednak broj jedno-, dvo- i trogodišnjih izboja (mladica).
Ribiz napadaju i bolesti, od kojih je najčešća erinoza ( uš), koja izaziva kovrčavost lišća i mladih izboja. Općenito ne utječe mnogo na rodnost, ali ostavlja neugodan, neestetski, dojam. Erinoza se sprječava prskanjem bordoškom juhom, u koju je umiješano malo močivog sumpora s insekticdom. Najbolje je vrijeme zaštite poslije branja, tijekom srpnja ili kao jesensko-zimski tretman. Crni ribiz najljekovitija je voćka našeg podneblja. U liječenju se rabe list (Folia ribes nigrum) i plodovi ( Fructus ribes nigrum). Listovi sadržavaju flavonoide, terpene, tanine, klorofil, vitamin C, biljne kiseline ( posebice kina kiselinu). Osušeni listovi (suše se u hladu) upotrebljavaju se kao čajni oparak (čaj).
Čaj od listova crnog ribiza odličan je diuretik; hipotenziv ( snizuje krvni tlak); refrigerant (liječi enteritis i colitis); liječi hidropisiu (?vodenu bolest?); prirodni je antioksidans, zahvaljujući sadržaju flavanskih glikozida ( flavonoidi) itd. Sastavnice čaja od lista, slične su zelenom čaju (ali bez teina) koji dokazano suzbija rast tumorskih stanica. Zato su i listovi crnog ribiza moguća preventiva i lijek protiv karcinoma, posebice u debelom crijevu. Nije nevažno što nam je lišće crnog ribiza na dohvat ruke, a zeleni čaj dolazi s Dalekog istoka.
Plodovi crnog ribiza sadržavaju antocijanske boje, glikozide, tanine, voćne šećere i kiseline te posebice vitamin C. Bobice sadržavaju, u usporedbi s bilo kojim voćem, najviše vitamina C više od 600 mg/100g s. tv.
U bobicama crnog ribiza vitamin C je ?umrežen?, tj. zaštićen od vanjskog utjecaja i toplote tijekom pripreme soka i drugih slastica. Gledano farmakološki, plodovi su: dobar antidiaroic ( suzbija proljev); bacteriostatic; laksativ te svakako dobar izvor vitamina C. Okus je plodova crnog ribiza specifičan, podsjeća na miris stjenica, pa ga mnogi ne podnose. Međutim, ako se kratko pothladi u ledenici - miris nestaje, kao uostalom i u pripravcima. Plodovi crvenog ribiza imaju također ljekovita svojstva, ali manje izražena od crnog ribiza.