Pustimo institucije sistema neka odrade svoj posao. Često se ta rečenica čuje iz usta predsjednika Mesića i premijera Sanadera. Kad god ih pitaju o nekom skandalu, ljudi se ograđuju, jer znaju da u nas vlada trodioba vlasti, pa se ne žele miješati u onu sudsku. A kako to sve lijepo funkcionira u praksi hrvatska javnost uvjerila se dosad u bezbroj prigoda.
Vrhunac je možda dosegnut skandaloznim puštanjem osumnjičenih za reket, jer u isto je vrijeme policija pozivala građane da se oslobode straha i prijave one koji ih ucjenjuju i reketare prijeteći im životima najmilijih. Zašto?! Da ih ti isti ponovo nazovu i nastave s reketom, ko’ da se ništa nije dogodilo?!
Kad se još prisjetimo kako su policajci bježali sa osumnjičenicima da ih ne bi “slikali” reporteri i kamermani, stvari postaju puno jasnije. Nejasno je, međutim, što je u cijelom slučaju radio USKOK i legendarni bespravni graditelj Vlado Živaljić. Zašto se beskrupulozni USKOKOV tužitelj, poznat po progonu sirotnje za 50 kuna mita, nije pozabavio reketarima i primijenio tajne mjere nadzora, čime bi se došlo do teško oborivih dokaza, te posao odradio krajnje profesionalno?
Čudi ta USKOKOVA pasivnost jer samo dan prije privođenja do Živaljića je svratio Petar Bradarić Šljujo, šef splitske krim-policije, poznat po legendarnoj izjavi nakon smjene vlasti 2000. godine. Neću ja radit za komuniste, reče Šljujo svom tadašnjem šefu i objesi “šapku” o klin sve dok se HDZ nije vratio na vlast. A institucije? One, ko’ i Šljujo i Živaljić, također samo rade svoj posao.