Raštimana hrvatska policija

Premijer Sanader usudio se jučer u Saboru, pokušavajući ublažiti udar mafije u srce Zagreba, udariti ravno na suce pozivajući sudstvo neka “brže i učinkovitije” rješava predmete. Kao da su zaista svi hrvatski mafijaši pred sudom, kao da je hrvatska policija zaista – nakon pet godina Sanaderove vlasti – u stanju otkriti napadače, o naručiteljima profesionalnih ubojstava da ne govorimo.

Suci nemaju nikakve veze s istragom o ubojstvu Ive Pukanića, s likvidacijom Ivane Hodak, s brutalnim napadom na novinara Miljuša, pa na Igora Rađenovića, nemaju veze s ubojstvom Luke Ritza, da nabrojimo samo one posve svježe udare hrvatskih pravih vladara na Hrvatsku. Policija ni nakon neuspjeloga atentata na Ivu Pukanića prije više od pola godine nije uspjela povezati konce i otkriti da se u podzemlju nešto kuha.

Do danas nema izvještaja o tome što je otkriveno o tom napadu. Policiji u tom poslu nimalo nije pomagala ni politika vječno držeći na kratkom vezu donedavnog ravnatelja Marijana Benka kojemu je mač smjene bio neprestano nad glavom, a u kuloarima se tvrdilo i da se donedavni ministar Berislav Rončević bez prestanka miješao u rad policije, u pojedine predmete, što ni u kojem slučaju ne bi smio. Podsjetimo, prije samo nekoliko tjedana poništena je Benkova odluka da na čelo tzv. hrvatskog FBI-ja imenuje po općoj ocjeni izvanredne profesionalce.

Zgroženi Hrvati pozdravili su smjene koje je nakon likvidacije Ivane Hodak proveo Sanader iako su stručnjaci upozoravali da imenovanja i nisu bez greške. U takvom trenutku policija je ostala bez ravnatelja, a ostali policijski šefovi zacijelo su morali više razmišljati o svojoj sudbini nego o policijskom poslu. Na mjesto ministra policije, dakle na politički položaj, dolazi donedavni prvi čovjek obavještajne službe Tomislav Karamarko nakon što se otvoreno govorilo o tome da policija i SOA – ne surađuju...

Smjena potpuno nevidljive ministrice Ane Lovrin dogodila se pak toliko prekasno da njezin nasljednik, profesor i diplomat Šimonović, mora raditi vjerojatno i noću ne bi li uhvatio tempo koji mu zadaje premijer Sanader.

Kasno se, po svemu sudeći, dogodila smjena i Ane Lovrin i Berislava Rončevića, o njihovoj nesposobnosti više nitko nije ni dvojio, a imenovanje Karamarka otvara nova pitanja, a i dvojbe unutar policijskih redova. Za Vladimira Fabera, koji je nakon 15 godina uspio sastaviti priču o ubojstvima u Osijeku 1991. za koja se sada sudi Glavašu i ostalima, nitko ne sumnja da je sposoban policajac. Je li to dovoljno da sredi raštiman stroj hrvatske policije? Iznad svega ostaje žalostan dojam da se vrh države pokrenuo tek kad je organizirani kriminal udario bliže njemu.