Prva digitalna kamera na svijetu

Krajem 1975. godine, Kodakov inženjer Steve Sasson patentirao je prvu digitalnu kameru. Iako će proći još desetljeća dok njegov izum ne postane ljubimac svakog doma, već je tad izazvao zanimanje proizvođača filmske opreme.

Kamera je bila veličine današnjeg prosječnog tostera. Snimala je crno-bijele fotografije u rezoluciji od 0.01 megapiksela. U to vrijeme su MicroSD kartice bile tek u rukama pisaca znanstvene fantastike, tako da je kamera za medij koristila audio-kazete ( koje će u upotrebi biti korištene još mnogo godina, što zna svaki ponosan vlasnik računala Commodore 64 ).

Da bi sustav snimio sliku na kazetu bila je potrebna gotovo minuta,  a da bi se slike mogle gledati na televizoru, trebao se prikopčati golemi čitač trake koji je bio duplo veći od kamere, i nekoliko puta teži.

Svaka se slika trebala zasebno iščitati na ekranu, što je trajalo dvadesetak sekundi. A što se tiče napajanja, kamera je koristila 16 golemih nikal-kadmijum baterija ( danas postoje fotoaparati koji su manji od jedne ). Slika se iz analognog u digitalan zapis provodila kroz, za to vrijeme izuzetno napredan, ADC sustav iz Motorole.

CCD čip kojeg je sustav koristio i danas je u upotrebi.  Ipak, treba uzeti u obzir da današnje kamere ne rade po drukčijem principu od Kodakovog prvijenca. Iako su metode obrade slike mnogo kvalitetnije i brže, a mediji poput Blue-Raya mogu na sebi sadržavati nekoliko tisuća puta više podataka od audio-kazete, princip rada jednak je u obje generacije. Ipak, ovo ne znači da život nije lakši.