Proizvodnja tek u četvrtini zona

Hrvatska si je Vlada zacrtala da na kraju svoga četverogodišnjeg mandata u Hrvatskoj bude 400 poduzetničkih zona, odnosno u prosjeku 20 zona po županiji. Za Program razvoja poduzetnički zona, okosnicu gospodarskog pograma ove vlade, stiglo je čak 555 zahtjeva, a od bivše vlasti naslijeđene su 192 zone čiju je gradnju od 2001. do 2003. godine sufinaciralo bivše Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetništva.

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva ove vlade lani je sufinanaciralo ukupno 97 poduzetničkih zona, od kojih je 24 novih. Tako je dosad počela gradnja ukupno 216 poduzetničkih zona. No, prema podacima Ministarstva gospodarstva, dosad je potpuno dovršeno samo 20-ak zona. Pomoćnik ministra gospodarstva Ivan Bračić objašnjava da dovršenost znači da je u zoni potpuno sređena infrakstrutura te da je spremna za gradnju poduzetničkih objekata. Prema njegovim podacima, od 2001. do 2003. godine samo je sedam zona završeno dok je lani dovršeno 15-ak zona. No, kako dovršenost gradnje infrastrukture u zonama nije preduvjet da u njima ne počne proizvodnja, u većem ili manjem obliku ona je pokrenuta u 50-ak zona.

Razlog zašto je tako malo zona dovršeno, a u ne baš velikom broju njih pokrenuta proizvodnja, Bračić objašnjava nesustavnim radom na tom projektu u bivšem ministarstvu.
– Tom se projektu servilno pristupalo u predizborne svrhe pa su se odboravale zone bez dokazanog poduzetničkog potencijala i interesa domaćih i stranih ulagača. Tako su zone dobivale po 100-injak tisuća kuna potpore, što je simboličan iznos – tvrdi I. Bračić.

Uloženi novac
Svoje tvrdnje potkrepljuje podacima o novcu uloženome u zone. Tako navodi da je od 2001. do 2003. godine MOMSP sufinacirao gradnju zona sa 84,5 milijuna kuna, a da je ovo ministarstvo samo lani u tu svrhu izdvojilo 54,9 milijuna kuna. Da je njegovo ministarstvo ozbiljno u namjeri da intenzivira projekt gradnje zona, Bračiću kao dokaz služi i 110 milijuna kuna, s koliko je planirano sufinacirati zone ove godine, u kojoj se planira u funkciju staviti još 40-ak zona. Tako bi na kraju 2005. godine, na polovici mandata ove vlade, bile završene ukupno 72 zone, a to pak znači da bi u sljedeće dvije godine trebalo biti dovršeno oko 230 zona. Iako dosadašnji tempo gradnje zona ne pokazuje da bi se to moglo i dogoditi, Bračić ipak smatra da će se brojka od 400 zona ostvariti do 2007. godine, i to zbog većih sredstava i ubrzanijeg procesa.

Veliki interes
Što se tiče 555 prijava za Vladin program razvoja poduzetničkih zona, autor kojega je potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang i koji je priprema za Projekt gradnje poduzetničkih zona u jedinicama lokalne i područne samouprave, koji provodi Ministarstvo gospodarstva, za Bračića je ta brojka dokaz velika interesa te da je plan za 400 zona realan. No, bez obzira na 555 zahtjeva, ipak se neće odustati od planiranih 400 zona.

Potreban potencijal
– Poduzetničke zone ne smiju biti nešto što je trenutačno “in”, nego moraju imati poduzetnički potencijal. Stoga veći broj zahtjeva od predviđenoga broja zona pokušavamo riješiti, primjerice, tako što manje općine upućujemo na to da naprave zajedničke zone, a ne svaka za sebe – kazao je Bračić.

Kako se detaljna evidencija o zonama ne vodi, zasad se samo može procijeniti koliko je novih radnih mjesta otvoreno u zonama u kojima je počela proizvodnja. Prema nekim procjenama, riječ je o 12.000 radnih mjesta. Isto tako, ni o strukturi djelatnosti u zonama nema provjerenih podataka iako potpredsjednik Vlade A. Hebrang tvrdi da su u sagrađenim zonama do njegova mandata prevladavale uslužne djelatnosti. Ova vlast tvrdi pak da će u zonama biti 90 posto proizvodne djelatnosti, a uslužne će djelatnosti biti dopuštene u većim zonama, i to samo kao nadogradnja proizvodnji. Bračić tako navodi da će u nekim velikim zonama moći biti otvoreni kongresni centri, restorani, pa čak i vrtići.

Vladin Program poduzetničkih zona i Projekt izgradnje poduzetničkih zona iza kojega stoji Ministarstvo gospodarstva zbunili su mnoge koji nisu znali kome za što trebaju slati zahtjeve. Bračić objašnjava da je Vladin program priprema za projekt Ministarstva. Tako jedinice lokalne samouprave, u suradnji s ministarstvima graditeljstva, razvitka te fondovima za regionalni razvoj i zapošljavanje, pripremaju dokumentaciju. Kad se taj prvi korak definira, jedinice lokalne samouprave podnose Ministarstvu gospodarstva zahtjev za potporu, a ono je mjerodavno za sve unutar zone.

Ilsad, Aquastil i IM Metal u ozaljskoj poduzetničkoj zoni postale su tvrtke od iznimnog značaja i izvan državnih granica. Ilsad je postao najveći hrvatski proizvođač plastične i aluminijske stolarije. Širenjem proizvodnje kupaonske opreme, kabina i hidromasažnih kada, temeljene na najsuvremenijim svjetskim dostignućima, Aquastil postaje jedan od najznačajnijih dobavljača opreme za hotelske i apartmanske komplekse. Tvrtka IM Metal će u suradnji sa svjetskim korporacijama Daimler Chrisler i Rosenbauer obnoviti cjelokupni hrvatski vatrogasni vozni park. (Z. B.)

Najveći interes za poduzetničke zone postoji u Međimurskoj županiji, iz koje je lani pristiglo 29 zahtjeva za sufinaciranje gradnje zona, od kojih je osam odobreno lani. Ukupno je u toj županiji dosad odobreno 19 zona. Ličko-senjska županija je druga na toj listi, sa 21 zahtjevom, od kojih je lani šest odobreno. No grad Zagreb nije podnio ni za bivše ni ove vlade ni jedan zahtjev za poduzetničke zone. Bračić to objašnjava zagrebačkim problemom s urbanističkim planom, ali i visokim cijenam zemljišta u glavnom hrvatskom gradu. Stoga bi jedno od rješenja moglo biti da Zagreb u projekt poduzetničkih zona uđe sa Zagrebačkom županijom.