Previše Božića?

Kad bi se, primjerice, provela anketa o tome je li nam bilo draže slaviti Božić u komunizmu ili danas, gotovo sam siguran da bi pobijedila komunistička proslava. U komunizmu je, naime, Božić službeno bio nepriznat, u javnosti uglavnom prešućivan, a u stvarnosti naglašeno prisutan, premda su se jele na trgove postavljale prije Nove godine, a novine i dnevnici previđali su razloge prave proslave.

Slavilo se potajno po poduzećima, u školama, na fakultetima, brodovima i u kafićima...

Izostajalo se s nastave i s predavanja, na posao su se nosile fritule i bakalar na Badnjak, a za Božić kolači, suhe smokve i - ako se samo moglo - rakija. Vrhunac je bila polnoćka i, na Božić, misa pa obiteljska okupljanja. Puno je bilo žara i zanosa u tadašnjim božićnim pjesmama...

Božić je, naime, više bio dinamika osvjedočenja kojem vanjsko slavlje nije pojelo sadržaj. Danas će se takvo božićevanje protumačiti i kao oblik otpora represivnom režimu, no Božić je tada bio uglavnom osobna, obiteljska i župna proslava, a manje sekularna i civilizacijska. Bilo je i konspirativnih božićevanja po kaznionama i u državnim sekretarijatima, a autor ovih redaka je, za ilustraciju, i uz prijetnju vojnog suda JNA, doduše iz sakristije u Jaski slavio svetkovinu Božića. Ako se baš moralo, na Božić se kao nešto radilo, a zapravo sve je bilo utrnuto, gotovo paralizirano. Ustvari, Božić je paralizirao odredbe i zakone koji su ga zabranjivali.

Danas je po srijedi uglavnom obrnuta proslava. Božić su paralizirali njegovi sekularni vjernici i preprodavači svetoga. I prije no što će početi došašće Božiću se počeo trošiti sadržaj prerano izmamljujući njegove melodije, nudeći njegove surogate, kočopereći se njegovim šljokičastim ukrasima i značenjima, izvlačeći ga iz sakralnog u prostor konsumizma, šireći njegovo trajanje, pretvarajući ga, naposljetku, u njegovu suprotnost marketinškog jockera za izmamljivanje novca. Božić su pojeli domjenci još i prije Badnjaka...

Izgleda da Božić prodaje sve, od automobila do čačkalica, i stječe se dojam da smo svi i nepovratno uvučenu u takav način božićevanja. Milijarde plešu oko Božića, a mi se nadmećemo u izmišljanju (nikad dovoljno skupih) darova pa takav Božić sve više postaje blagdan teških frustracija. Izgleda da nam je Božića previše i prije no što je počela njegova liturgijska proslava.

Ne treba vratiti komunizam i represiju da bi se vratio smisao slavlja, no oni koji istinski žele božićevati svjesno će se odmicati od ovako sekulariziranog Božića. Jer, Božić je ipak bogatstvo jednostavnosti i - ne samo simbolično - božanska veličina na slami i u jaslama...