U nesigurnim vremenima u kojima živimo ponovno su aktualni pojmovi kojima smo se bavili tek u povijesnom kontekstu. Duboka država ili država u državi takav je pojam, a upravo se tako zove nova Foxova serija čijoj smo premijeri ekskluzivno nazočili u londonskom Sohou, gdje smo odgledali prve dvije epizode.
Od serije Država u državi koja na hrvatskom kanalu Fox kreće od 10. travnja očekuje se puno, promotivni su napori usporedivi, primjerice, s njihovom velikom uspješnicom Domovinom. Za glavnu ulogu angažirali su trenutačno najtraženijeg britanskog glumca Marka Stronga. Uz njega, tu je još i Alistair Petrie kojega znamo i iz serije Genij, a uskoro ćemo ga gledati u Teroru, mnogi će ga se sjetiti i po ulozi generala Dravena u Rogue One: Priča iz Ratova zvijezda.
Uz njega tu su još i Joe Dempsie kojega znamo iz Igre prijestolja, pa onda i Karima McAdams koje će se neki prisjetiti kao modela Lare Croft, a onda i atraktivne francuske glumice Lyne Renee i Anastasia Griffith. Mark Strong u seriji tumači bivšeg špijuna Maxa Eastona koji se ostavio svoje rabote i obitelji, te započeo sasvim novi život i osnovao novu obitelj. Ipak, prošlost ga sustiže te on mora istražiti što se dogodilo s Harryjem Clarkeom kojega glumi Joe Dempsie, njegovim sinom iz “prošlog” života, suočavajući se s nečim daleko većim, zavjerom na globalnom nivou kojoj je cilj Bliski istok baciti u kaos. Spoznat će kako iza svega ne stoji nikakav državni entitet, već korporacija koja ima mogućnost da u svoje interese upregne i čimbenike unutar velikih tajnih službi.
– Max se pridružuje MI6 jer misli da može promijeniti nešto, da radi nešto dobro za svoju zemlju. No, onda počinje shvaćati da to teško može biti tako kada ga se počne tražiti stvari s kojima se ne slaže. Odlazi, a to poslije izaziva valove komplikacija u njegovu životu, napuštanje stare obitelji, zasnivanje nove kojoj svoj život ne smije spomenuti – opisuje Strong svog lika u razgovoru koji smo s njim vodili nakon premijere.
– Mislim da svatko u takve službe ulazi zbog toga što vjeruje da ide raditi nešto dobro, ulazi u to iz domoljubnih razloga. Max se zbog toga i uključio, a onda je od njega traženo da napravi nešto što mu je jako utjecalo na savjest, nešto s čim se nije slagao. Na neki način morate sebi opravdati da su to akcije koje su nužne da bi se postiglo nešto što će donijeti dobro. Kako znamo da te iste stvari ne radimo i mi, Britanija? Kako smo onda bolji od te osobe koja je otrovala Skripala i njegovu kćer – nastavlja Strong upravo ukazujući na vrijednost ove serije koja, osim što prikazuje što je moguće da se u svijetu danas dogodi, bavi i osobnom stranom takvog posla. Prijelomna je točka serije suočavanje Maxove obitelji s njegovom prošlošću.
– Scenarij je intrigantan jer se postavlja pitanje je li moguće da takav čovjek ima i obitelj, je li moguće da vodi dvostruki život? Pritisak mora biti nevjerojatan. Jedno je od pitanja u seriji postoji li takva stvar kao što je druga šansa, trebaju li oni ostati zajedno, zaslužuje li Max još jednu priliku. Tema je povjerenje, jer s otkrićem njegove prošlosti njihov je odnos trajno narušen. Ispod glavne priče odvija se ta drama. Tijekom serije otkrivamo kroz koju je dramu Max prolazio kada je ostavljao svoju staru obitelj, svojeg sina, a ništa od toga ne smije otkriti svojoj novoj obitelji – govori nam poznati britanski glumac. Njegov je stari/novi šef George White kojega glumi Alistair Petrie a njemu pak instrukcije daje operativka CIA-e Amanda Jones koju glumi Anastasia Griffith.
– Klišeizirano je, ali i istinito da je moj lik ušao u tajnu službu jer je mislio kako može donijeti promjenu. Iz istog razloga kao što ljudi idu u policiju ili u medicinu. Kada smo razgovarali s ljudima koji su bili u MI6, doznali smo kako su provjere iznimno detaljne, a provode ih ozbiljni ljudi koji mogu osobu pročitati u trenutku. Ako padnete neki od testova, više ih ne čujete. A moj lik takvih je testova prošao dosta, dakle sve razine da bi dospio unutra. Ušao je iz svih pravilnih razloga, ali moralnost se gubi kada ga se tjera da donosi dvojbene odluke ili ga se tjera da ih provede. Siva je zona gdje on živi, opravdavajući sebi pitanja poput je li opravdano ubiti jednu osobu da bi spasio 500. Upravo to smo nastojali prenijeti na publiku koja će seriju gledati – da se zapitaju što bi sami učinili u takvoj situaciji. Nikada nije jednostavno, baš nikada. Je li on negativac u tom kontekstu? Ipak bih rekao da nije. Je li on zločinac mira, možda bi bilo bolje pitanje – kaže Alistair Petrie.
Dodatni je obrat to što je Amanda u seriji, uz visoki položaj u američkom obavještajnom miljeu, i majka dvoje djece, što dodatno pojačava njezine obrambene instinkte, navodeći je na donošenje ekstremnih odluka.
– Očito je taj svijet izrazito muški, iako u njemu ima i dosta žena. No, ondje se radi isključivo o kontroli, riječ je o ljudima koji kada nešto zamisle to i ostvaruju na bilo koji način. Na neki su način ti ljudi dobrovoljni izgnanici. Biti žena u takvom svijetu nije lako, pogotovo održati se na poziciji na kojoj ona jest. Ako se pruži prilika, muški će je izgurati. Pri tome ona vjeruje da je u službi dobra, da je u službi branjenja demokracije, sustava koji funkcionira, protiv stvari kao što je nuklearna prijetnja, primjerice. S druge strane, mi trebamo ljude koji će voditi računa o našoj sigurnosti, raditi takav posao. A meni je doista olakšanje da to nije moj posao. Jer, Amandu su odluke koje taj posao nosi odvele na put s kojega nema povratka. Ne zaboravimo, ona ima obitelj, prioriteti se mijenjaju, strah raste, zaštitnički stav zbog toga postaje čvršći, stvari postaju osobnije, ona dobiva informacije koje mi nemamo, odluke koje zbog svega donosi sve su opasnije – kaže Anastasia Griffith.
Autor serije je Matthew Parkhill. Već se iz prve dvije epizode vidi kako se jako radilo na tome da priča bude uvjerljiva svakome. Pa i više od toga.
– Duboka država ovdje je dugo vremena i to me ne iznenađuje. Sam pojam pojavio se 1924. u Turskoj. Razmislite malo o činjenici da je CIA bila osnovana samo za potrebe Drugog svjetskog rata. A još uvijek je ovdje, nikada moćnija i jača. Na našu su seriju snažno utjecali događaji u posljednjih godinu dana. Kroz lik Maxa Eastona dobivate izravan uvid u to kako duboka država funkcionira. To nije uvijek nešto dinamično i uzbudljivo. Ideju za scenarij serije dala mi je priča o američkoj kompaniji KBR koja je nakon Iračkog rata od tamo otišla bogatija za 39,5 milijardi dolara između 2003. i 2013. Kako su to učinili? Zapravo vrlo jednostavno – obnavljali su zemlju, gradili bolnice i drugu infrastrukturu za američku vojsku. No, tako su napravili i teretanu u američkoj bazi u Djiboutiju, koju su naplatili 200 milijuna dolara. Lako je tako uočiti da itekako postoje ljudi koje zanima svjetska dominacija – kaže Parkhill.
Ovakvi pojmovi ni nama nisu nepoznati. Nedavno je bivši šef CIA-e John Deutsch za najefikasniju “državu u državi” proglasio Crnu ruku koja je svoj utjecaj pokazala i pri ubojstvu srbijanskoga kralja Aleksandra Obrenovića i njegove žene Drage, a bili su i pokretačima ubojstva prijestolonasljednika Franje Ferdinanda.
– Može li se i danas doći do ljudi na visokom položaju? Da, apsolutno može. Čini li me to nervoznim i nesigurnim? Pa naravno. Naša serija pokazuje samo ono do čega smo došli istražujući, razgovarajući s nekadašnjim službenicima MI6 i CIA-e. Nisu nam oni otkrili neke službene tajne, ali su nam dali sasvim dovoljno da na više mjesta u seriji gledatelji ostanu bez teksta. Raščistili su nam potpuno situaciju, ostali smo bez opasnosti da ne budemo uvjerljivi, sve što ste vidjeli i što ćete vidjeti apsolutno je utemeljeno. Postoji i sjajan dokumentarac Jeremyja Scahilla Dirty Wars u kojem se također opisuju stvari koje doista postoje. A onda zamislite što sve ne znamo, do čega se ne može doći. Ono što su nama nekadašnji operativci ispričali sasvim je dovoljno da se smrznete od straha – kaže Matthew Parkhill. Producent Tom Nash podijelio je s nama još detalja o tome što je serija trebala postići.
– Željeli smo pokazati i koliko su tajne službe poput CIA ili MI6 različite danas u odnosu na vrijeme 70-ih ili 80-ih godina. Ti konzultanti koje smo koristili, nekadašnji operativci tih službi, pomogli su nam i da pokažemo koliko su danas korporacije preuzele vodeću ulogu u odnosu na nacije. Nije to hladni rat pa se nadmeću SAD i SSSR, danas je to daleko kompliciranije zbog tog velikog utjecaja korporacija. Danas osjećamo nesigurnost, koliko naši političari zapravo upravljaju, koliku odgovornost snose. Vidimo i da velike korporacije rade u vašoj zemlji, a ne plaćaju nikakav porez. Pa ja ga plaćam! Nadali smo se da možemo dotaknuti tu temu, tko je zapravo glavni. Mislim da je ljudima pomalo dosta – kaže Nash.