Odgovornost je na obje strane, jer prostor između Ustava i zakona nije uređen

Navikli smo već na prekomjerno granatiranje, ali još nismo imali prekomjerno puštanje vjetrova između dva najglavatija zagrebačka brega. Kad predsjednik pusti južinu, premijer pusti buru, pa predsjednik opet široko. Ili obrnuto. Dobro je dok nije košava. U svakom slučaju, ne miriši na dobro. Ne kiruršku, nego gas masku na lice! Na površini, samo još jedno besmisleno inaćenje oko toga hoće li neki brigadir biti umirovljen sad ili “tek” za dva i pol mjeseca.

No, zagrebe li se malo, očito je da se tu već izlegao jedan pravi mali operetni puč u drugom činu komične opere u zemlji koja bi htjela definitivno pobjeći od naljepnice Balkana, ali joj to izgleda, nikako ne uspijeva. Još je teško odlučiti u koje kazalište to spada, HNK ili Komedija. Na repertoaru negdje između “U boj, u boj” i “Neka cijeli ovaj svijet”. Čija je ovo livada, čija je ovo trava, pitanje je sad? Neki dan je bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić rekao da epilog te sapunice s konačnim izborom Radovana Dobronića “nije toliko pobjeda Milanovića koliko poraz Plenkovića”. To je, naravno, smiješno, jer je premijer Andrej Plenković uvijek bio svjestan da je predsjednik Zoran Milanović taj koji će dati kandidata koji njemu odgovara. To nisu znali samo oni koji su na izborima zaokruživali broj 3! Ne možemo ustvrditi da je izbor suca Dobronića bio loš. Naprotiv, možda je dobro malo se ponadati da ćemo prodrmati učmali status quo u hrvatskom pravosuđu. No, Milanović je taj koji je u toj bitki doživio teški poraz, ne samo zato što nije uspio izvan zakonske procedure na prepad nametnuti svoju kandidatkinju, nego zato što nije prošao njegov neodrživi koncept “izravne primjene” ustavnih ovlasti Predsjednika Republike Hrvatske.