Državnom subvencijom do dužničkog ropstva

Završiš fakultet, nađeš siguran posao, zasnuješ obitelj i kupiš nekretninu. Svijet odavno ne funkcionira po nekad ustaljenom socijalnom obrascu, međutim zadnja stavka i dalje je ultimativna kategorija među mladima koji su tek zakoračili u svijet odraslih. Kupnja stana u narodnoj predaji nije stvar prestiža, već temeljna egzistencijalna kategorija, koja unatoč svemu materijalnu egzistenciju ugrožava na duge staze, i to već na samom početku čovjekova ekonomskog života.

Ako uzmemo u obzir samo ljude koji žive od rada, a ne od kapitala, a takvih je velika većina, iznos od 100 i više tisuća eura, koliko, primjerice, košta omanji stan u Zagrebu, nemoguće je zaraditi. Ali se zato vrlo lako zadužiti pa taj iznos vraćati kreditoru polovicu svog radnog vijeka. Pasti u dužničko ropstvo na samom pragu života, nažalost, danas je lako poput perca. Dovoljno je samo imati ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Štoviše, na to nas potiče i država programom subvencioniranih stambenih kredita, gdje je inače plemenita ideja društvene solidarnosti nakalemljena na leđa starijih od 45 godina, koji bi, da imaju imalo savjesti, osjećali sram što su šutke pristali na igru u kojoj javni novac biva mamac za lakovjerne.