Otišao je veliki čovjek, znanstvenik, fonetičar i retoričar Ivo Škarić. Jedan od osnivača Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, asistent i nastavljač rada profesora Petra Guberine, član i dugogodišnji predsjednik Hrvatskog (ili kako je on to volio izgovarati "hrvatskoga") filološkog društva, brojne je naraštaje mladih govornika učio, odgajao i "brusio".
Ivo Škarić bio je voditelj mnogih znanstvenih projekata, inicijator i glavni organizator znanstvenog skupa "Istraživanja govora", glavni urednik časopisa Govor, član uredništva časopisa Jezik, član uredništva časopisa Medijska istraživanja, suradnik HAZU, Matice hrvatske, Društva logopeda Hrvatske, član International Phonetic Associationa i brojnih drugih.
Predavao je na diplomskim studijima fonetike, lingvistike, informatologije, kazališne akademije, defektologije i novinarstva, na poslijediplomskim studijima fonetike, lingvistike, logopedije, surdopedagogije, komunikologije, stomatologije i ekonomije. Održao je brojne tečajeve za govornike radija i televizije te sudjelovao u brojnim audicijama za prihvat novih djelatnika u tim medijima. Jedan je od inicijatora (uz Jasminu Nikić) organiziranja posebne Službe za jezik i govor na HTV-u.
Mlađi naraštaji - brojni fonetičari, spikeri, govornici - stasali su u Govorničkoj školi - projektu koji je prerastao tu riječ. Skupine darovitih srednjoškolaca koje su se od 1992. godine dva puta godišnje okupljale u govorničkim školama imale su prigodu slušati mentora koji je imao viziju - i znao prenijeti znanja i vještine. Upoznale su njegovu odlučnost, predanost. On je donio govorništvo mnogima, a u prosincu prošle godine, Govornička je njemu donijela nagradu Republike Hrvatske "Ivan Filipović" za životno djelo na području školstva.
Teška bolest s kojom se dugo borio odnijela je čovjeka koji je često svoja pisma potpisivao s "Nadasve Vaš, Ivo Škarić". Bio je uistinu naš i po mnogočemu tako ćemo ga i pamtiti.
Životni put
Rođeni Bračanin (1933.) klasičnu je gimnaziju završio u Splitu 1953. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1958. studijsku grupu hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti te francuski jezik. Za asistenta u Zavodu za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu primljen je 1960. godine. Doktorirao je disertacijom "Povezanost emisije i percepcije u govoru" 1965. Iste je godine izabran za docenta, a 1980. za redovnog profesora. Školske godine 1972./73. bio je na studijskom boravku u Parizu. Godine 1990. izabran je za člana suradnika HAZU. 1992. dobio je državnu nagradu "Bartol Kašić" za istaknuto znanstveno djelo u toj godini. 2002. godine izabran je za predsjednika Hrvatskoga filološkog društva.
Važnija djela su mu "U potrazi za izgubljenim govorom", "Fonetika hrvatskoga književnog jezika" i "Temeljci suvremenog govorništva".