Kako je Zagrebačko kazalište mladih od svibnja ove godine postalo član Europske kazališne konvencije, tako su sve češće koprodukcije sa inozemnim dramskim umjetnicima. Najnoviji projekt jest koprodukcija ZeKaeM-a i francuskog La Comédie de Saint-Étienne i Théâtre de la Place – Liège.
Riječ je komadu Gillesa Granouilleta, pod nazivom Polet, kojeg je režirao francuski redatelj Jean-Claude Berutti, a u kojem igraju glumci ansambla ZeKaeM-a, poput Sretena Mokrovića, Ksenije Marinković, Urše Raukar i drugih. Premijera ove zanimljive predstave, čiji je tekst preveo kazališni redatelj i prevoditelj Ivica Buljan, bit će 6. prosinca na Sceni Istra.
Ravnateljica ZeKaeM-a, Dubravka Vrgoč kazala nam je nešto o susretu, odnosno koprodukciji La Comédie de Saint-Ėtienne i Zagrebačkoga kazališta mladih.
“Na rubovima globalnih izgleda europske kulture danas, u dominirajućem pluralizmu bez granica i s pogledom na disonantne unutarnje elemente nekoga mogućega zajedničkog identiteta, susret različitosti se čini očekivanim”, kaže Vrgoč te dodaje kako je to onaj susret različitih kultura koji se opire birokratskim floskulama i ne popunjava rubrike o globalnom promicanju regionalne suradnje. Također, naglašava Vrgoč takav susret različitosti ne ulazi u rutinu međudržavnih razmjena, niti se podređuje općim orijentirima kulturne integracije.
“Naizgled slučajan, uspostavlja se po sličnosti senzibiliteta i različitosti pristupa, po zajedničkom nastojanju da se odrede granice naše ugroženosti u traumatičnosti svijeta kojem pripadamo, ali i po želji da svoju autentičnost istražimo i tako sačuvamo zajedno s nekim drugim. Takav je susret La Comédie de Saint-Ėtienne i Zagrebačkoga kazališta mladih”, kazala je Vrgoč.
Kako je još davnih pedestih Alber Camus napisao: “Nesreća je danas zajednička domovina”, to osjeća i Granouillet čak jedno desetljeće poslije Camusova suočavanja s užasima Europe nakon Drugog svjetskog rata. No, Granouillet ovoga puta bilježi urušavanje moralnih, retoričkih, pa i doktriniranih temelja društva u postpovijesnom ozračju doba umornog od globalnih i lokalnih ratovanja te opterećenoga viškom sjećanja. Što je se definitivno svakodnevno proživljava I na našim prostorima.
Radnja govori o obitelji Barbozat, koja stanuje na dvjema adresama- u Saint-Étienneu i Zagrebu. Kako kaže Dubravka Vrgoč, sudbine te obitelji su nam vrlo bliske, nekada čak toliko da ih i sami živimo.
“Obiteljska priča koju originalno čitamo na francuskom, postaje tako hrvatskom. Dva ansambla s istim redateljem, s istim dekorom i kostimima ispisuju uzbudljivu avanturu iznalaženja zajedničkoga u različitostima”, kaže Vrgoč. I upravo zbog toga, nastavlja ravnateljica ZKM.-a, ti ljudi pristaju istražiti danas tako popularan „kompleks Drugoga“ i nelagodu u kulturi koju često prati rizik susreta s Drugim. I zaključuju, naglašava Vrgoč, da usprkos vječitoj neizvjesnosti zbog smionosti takvih pokušaja - da bismo se približili Drugomu, ne trebamo biti Drugi, već biti s Drugim.
Redatelj predstave, Jean-Claude Berutti kazao je kako je koprodukcija prije svega pitanje «osobne simpatije» koja se prvenstveno, kaže, odnosi dvoje ravnatelja europskih kazališta. “Dubravku Vrgoč upoznao sam zahvaljujući prijateljima umjetnicima koji kao i mi često putuju Europom, poznaju naš način rada i koji su pomislili da bismo mogli nešto zajedno napraviti.
Doista, od trenutka kada sam došao u Zagreb, svakodnevno smo, suprotstavljajući naša iskustva, razumijevali poteškoće s kojima se susreće onaj drugi. Upravo stoga radost ove koprodukcije ne bi se mogla ni zamisliti bez toga zajedničkog povjerenja, što smo ga gradili iz mjeseca u mjesec tijekom zadnje godine i pol”, kaže redatelj te dodaje da je osim toga, postojala je i simpatija prema tekstu, za koji je Ivica Buljan držao da posjeduje sve odlike koje mogu pobuditi zanimanje zagrebačke publike.
Iako je sama priča tipična za francusku obitelj, čak izravno oslikava podneblje Saint-Étiennea, provincijalizam Gillesa Granouilleta briše granice, i zapravo govori o tome kako se svi osjećamo stiješnjeno u svome provincijskom gradu, pa bio on i glavnim gradom kao što je Zagreb, no u vremenu globalizacije tek jednim mjestom.